Koncept 4_Tornja u Urbanom Vrtu afirmira, u zadnjih 20ak godina zanemarenu tipologiju stambenih vertikala. Tornjevi na zelenoj bazi urbanog vrta / parka, omogućuju minimalno zauzimanje tlocrtne površine, maksimalan utjecaj dnevnog svjetla i insolacije, povećavaju provjetravanje i omogućuju pogled na sve 4 strane svijeta u atraktivnim stanovima s loggiama.

Planiranje novog Kampusa Borongaj ujedno je i stvaranje plana razvoja novog dijela grada, pri čemu se postavljaju dva bitna pitanja: kako stvoriti novi kvalitetan dio grada i koji će biti glavni katalizator razvoja. 3LHD je predložio stvaranje koncepta klastera u zelenoj šumi, jasno definirajući "prazan" prirodni prostor, granice, infrastrukturu i hijerarhiju. Svaki klaster ima izrađenu matricu i svoju specifičnost - javni prostor, javnu zgradu i formirana ulična pročelja te se tako postepeno razvija plan Zelenog Kampusa Borongaj.

Natječaj je tražio idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje podcentra grada Poreča (Špadići - Mali Maj - Veli Maj) tj. novog stambenog naselja sa sportskim i poslovnim sadržajima koje će postati novo gravitacijsko područje sjevernog dijela grada. Parcela je smještena sjeverno od centra, u zoni mješovite namjene, omeđena stambenim i turističko-apartmanskim naseljima u velikoj blizini mora i plaže. Osnovni koncept projekta polazi od analize morfologije istarskih naselja i topografije same parcele povoljno okrenute prema moru. To je omogućilo formiranje osam manjih klastera i odvojene sportske podcjeline složene u mozaik "prirodne" strukture i nove urbanističke matrice, razvijene u potpunosti prema lokalnim obilježjima, koja omogućuje gradnju u fazama. Stambene zgade predviđene projektom su najviše trokatnice sa prolaznim prizemljima, tipološki između obiteljske kuće i stambene zgrade. Klasteri omeđuju unutarnja tematska dvorišta a između njih se nalaze glavni pješački putovi te javni sadržaji u prizemljima zgrada. Dominacijom pješaka sa isključivo pješačkim ulicama želi se stvoriti mjesto socijalnog susreta toliko karakteristično za Mediteran. Na spojevima pješačkih ulica stvaraju se i mali urbani trgovi, a kroz rahlu strukturu otvaraju se kadrovi koji otvaraju pogled prema moru i prodiru u unutarnje blokove u kojima se razvijaju Zelena Dvorišta. Te Zelene oaze, su mali tematski "parkovi" i suvremena interpretacija vrtača ili gromača, a primaju različite sadržaje u funkciji okolne izgradnje - od visokog zelenila, dječjih igrališta, agrikulturnih vrtova do mogućnosti stvaranja malih lokalnih bazena.

Prepoznavanje elemenata i identificiranje izrazito linearnog karaktera grada Šibenika, koji se razvio duž dominantnih tijekova prometa prateći konfiguraciju terena, motiv su i inspiracija za novi projekt Drage u Šibeniku. Atributi identiteta, fizičke karakteristike i urbane kvalitete grada Šibenika, najznačajniji su elementi kojima se ovaj projekt bavi, te osnovni impuls i inspiracija za koncept daljnjeg razvoja ovog dijela grada. Predloženi plan omogućuje kontinuirani razvoj grada na puno širem području od onog zadanog programom.
Budući da recentna gradnja prati glavne prometne arterije, tretman guste gradske strukture i nove strukture istočnog dijela i njihova povezanost je namjerno potencirana. Povezivanjem i "prirodnim" nastavljanjem glavnih linearnih smjerova postojećih ulica sa zapada i istoka, tvori se mreža novih ulica, koje potpuno definiraju novi prostor i novoplaniranu strukturu.
Prateći prirodnu konfiguraciju i pad terena prema moru, tvore se urbane terase, na kojima se razvijaju novi blokovi. Urbane terase utkane u memoriju grada, povezane su pješačkim transverzalama, malim kalama i proširenjima - pjacetama koje čine novi javni prostor.
Pet vertikala, koje se uzdižu iz novih blokova, postaju glavni akcenti novog prostora. One nastavljaju sa tradicijom šibenskih vertikala, još od crkvenih tornjeva, pa do prvih stambenih nebodera ("crvenog" i "plavog").
Prostor Drage nalazi se u središnjem dijelu grada Šibenika i kao takav predstavlja potencijal za razvoj novog administrativnog i kulturnog centra grada. U toj su zoni već smješteni brojni javni, upravni i kulturni sadržaji. Pojačavanje gustoće i raznolikosti sadržaja tj. urbani mix javnih, stambenih, turističkih, komercijalnih, kulturnih i poslovnih sadržaja produžuje život zone na 24h. Povišena gustoća ujedno je i preduvjet za razvoj sadašnje obale i njeno proširenje kako bi se mogla realizirati kao nova gradska riva i omogućiti aktivni izlaz grada na more. Izmještanjem kolodvora i tržnice na novu lokaciju unutar šire zone stvara se prostor za realizaciju primjerenijih sadržaja.
Rješenjem su dobiveni linearni izduženi blokovi zgrada smješteni na granicama prijelaza sa višeg na nižu terasu primarno sa dva ulična pročelja. Raznolikost u tretmanu pročelja i u oblikovanju volumena stimulirana i inspirirana ritmom ulica i vizura stare Šibenske jezgre, doprinosi harmoničnom ritmu volumena, pročelja ulica, prolaza i kaskada.

Pravilan urbanistički raster uvijek je bio dominantni motiv u planiranju Zadra, element regulacije čitavog prostora i prepoznatljivi simbol grada. Autoritet već postojećeg rastera u kontekstu ovog projekta nameće se kao bitan element razvoja čitavog područja budućeg kampusa.
Prvi značajan novi objekt koji se planira izgraditi na području novog zadarskog kampusa je Sveučilišna knjižnica. Ona mora funkcionirati u okruženju u kakvom bi danas bila smještena, a ne samo u idealnim shemama zamišljenim u budućnosti. Jedna od glavnih zadaća suvremene knjižnice je socijalna obveza da udomi ne samo knjige već i informacijske medije i omogući im prostor za eksplozivnu multiplikaciju.
Urbanističkim postavljanjem volumena same zgrade na jugoistočni rub parcele i zadavanjem urbanističkih parametara potpuno se određuje njezin karakter. Ovojnica u kojoj se mora ostvariti zadani program knjižnice je ujedno i okvir zadanog kontejnera.
Glavna komunikacijska os postavljena je u smjeru istok - zapad tj. od parka prema ulici što jasno definira glavni ulaz (iz parka) i otvara prostor prizemlja u tom smjeru. Iza tako stvorenog velikog prolaza koji je glavno mjesto susreta i komunikacije prostor se potpuno otvara i širi vertikalno prema gore. Otvorenost galerija pojedinog kata i njihova vizualna dostupnost, te reprezentativne javne stube, koje smo prozvali Zoranićeve stube, penju se i simbolički na "planinu znanja", kao što se u alegorijskom epu Planine penje Petar Zoranić.
Zbog mediteranskog podneblja, ali i zbog fizičke zaštite samog sadržaja knjižnice, jednostavni volumen introvertirane kuće tražio je i jednostavnu ekspresiju vanjskog volumena i pročelja knjižnice. Vertikalno slaganje slojeva pročelja, sa razmakom, čini ju i izvana više zatvorenom, ali ti slojevi poništavaju, dematerijaliziraju njene stvarne dimenzije.
Inspiracija za pročelje je pronađena, osim u hrpi složenih knjiga, i u lokalnom materijalu. Jedan od karakterističnih kamena lokalnog podneblja je benkovački kamen. Vrlo specifičan, jednostavan, narodski, u upotrebi već stoljećima. Njegova najmasovnija upotreba je u pločastom obliku i njegovo slaganje je vrlo nasumično i uvijek ga možemo naći naslaganog na hrpu.

Namjera projekta uređenja Duilova pod radnim imenom SWS 2015, bila je oplemeniti južno pročelje Splita s urbanom infrastrukturnom regulacijskom matricom, te afirmirati ideju izlaska grada na obalu. Ovo je posljednja lokacija na splitskoj obali na kojoj se može ostvariti kvalitetni urbani kontakt s morem, intenzitet kojega bi bitno utjecao na redefiniranje puno širih prostornih odnosa od onih zadanih natječajnim programom. Sličan potencijal na splitskom poluotoku sadrži još samo sjeverni dio Splita na potezu od Lore do Solina, koji je pogodniji za osmišljavanje suvremene poslovne zone ali tek kad se za takvim programima stvori potreba.
Temeljno polazište ovog projekta je dovesti grad na more u punom intenzitetu - odnosno biti na moru i s morem funkcionalno povezan, na način kako su to napravili danas vodeći europski i svjetski gradovi, provođenjem smišljenih i dugoročnih politika prostornog razvoja - poput Barcelone, Valencije, Roterdama, Sidneyja i dr..

Današnji veliki prostor gradskog parkirališta u Poreču izuzetan je potencijal grada zbog blizine povijesne jezgre i mora, sjecišta pješačkih kretanja, prometnog pristupa gradu i kontaktnih zona. Jasno definirane kontaktne zone omogućuju formiranje javnog urbanog prostora na zadanoj lokaciji. Velika zelena integrirajuća ploha puna je sadržaja na svojoj površini. To postaje javna površina grada koja sugerira otvorenost, prolaznost na i ispod površine. Ispod zelene plohe je veliki parking čija veličina varira obzirom na sezonu. Dio parkirališnog prostora koristi se van sezone kao javni natkriveni sadržaj - dvorana za različita javna događanja, a u ostalim dijelovima savijene plohe smješteni su poslovni i trgovački sadržaji. Gornji javni sadržaji služe prvenstveno javnim potrebama grada, ali i zadržavanju građana i korisnika. Park je oblikovno integralan, a funkcionalno dovoljno kompleksan da bude korišten tijekom cijele godine. Terase ugostiteljskih objekata, sportski tereni za squash, odbojku na pijesku, košarku, dječje igralište, boravak uz različite atraktore pružaju korisniku raznolikost u smislu korištenja i doživljavanja prostora. Prema turističkoj strategiji razvoja Istre, Poreč je pozicioniran kao grad zabave. Ovaj koncept Zelenog foruma potpuno odgovara toj strategiji te omogućava da se na tako zamišljenom javnom prostoru odvijaju sva bitna događanja - sajmovi, karnevali, proslave, fešte, koncerti na otvorenom, procesije... Ovim projektom Poreč se pozicionira kao bitan sajmišni centar regije.

Projekt 3LHD-a za polivalentni multifunkcionalni novi gradski centar Ujpest u Budimpešti, Mađarska dobio je otkup na međunarodnom javnom natječaju. Centar je lociran uz Vaci ulicu, glavnu prometnicu sjeverne Pešte te javni park Szabadasag i promenadu na Dunavu. Cilj je bio stvoriti novi gradski centar koji je aktivan 24 sata, prostor ugodan za rad i odmor. Analiza urbanističke matrice 19. i 20. stoljeća bila je baza za razvoj koncepta u dva smjera. Stvorena je baza kao platforma za generiranje javnih prostora iz koje izrasta devet tornjeva različitih visina i namjena. S druge strane, omogućena je fleksibilnost layouta s univerzalnom jezgrom kao bazom za razvoj različitih funkcija od poslovnog sadržaja, hotela, restorana i trgovina. 
Pogledi iz različitih dijelova grada na varijante silueta dokidaju dojam masivnosti i odgovaraju na različite kontekstualne uvjete. Ujedno prethodno zapostavljeni prostor formira novu vistu grada. Devet vertikalnih elemenata pažljivo su grupirani s obzirom na pješačke prolaze i funkciju pojedinih objekata i zona. Novi volumeni su udaljeni jedan od drugog tako da svakom osiguraju dovoljno svjetlosti i omoguće kvalitetnu organizaciju prostora. Tlocrti svih vertikala su fleksibilni tako da se u eventualnim budućim promjenama namjene mogu jednostavno preinačiti prema potrebama korisnika.

Most Jarun je novi landmark, koji grad Zagreb približuje rijeci Savi i dovodi ga u kontekst europskih metropola. Svojim oblikovanjem nastoji pokazati i vrijeme i mjesto gdje nastaje. Uzdužni raspored mosta odabran je prema načelima oblikovanja, učinkovitosti i optimalnog uklapanja u urbani okoliš. Rijeka Sava premoštena je s jednim otvorom da se može ostvariti most koji zorno iskazuje sadašnju svjetsku razinu mogućnosti hrvatskih graditelja. Lučni most je arhetip mosta, a u varijanti s preuzetim potiskom s lukom iznad kolnika, predstavlja optimalno rješenje za nizinski okoliš. Rješenje nije novo, no u mostogradnji novih oblika ih niti nema, s druge strane oblikovanje je izvorno. Razlog odabira luka kao glavnog konstruktivnog i oblikovnog elementa je prvenstveno u dvjema jednakovrijednim obalama koje spaja. Simetrija luka uvijek govori o ravnoteži tih dviju obala, a u ovom slučaju one su podjednako značajne, za razliku od nekih drugih lokacija, gdje to nije slučaj. Novi pristup oblikovanju luka je u drugačijem dizajnu presjeka svih nosača i konstruktivnih elemenata.

Poslovni toranj 123 je natječajni projekt za novi poslovni toranj i najvišu zgradu u Zagrebu i Hrvatskoj. Koncept projekta temeljen je na percepciji nedostatka kvalitetnog urbanog javnog prostora na užoj i široj lokaciji. Analiza je pokazala koegzistenciju dviju matrica - modernističke urbane i relikta ruralne koju je apsorbirao gradski prostor - pokazavši da oba modela nemaju dovoljno kvalitetnog javnog prostora.Urbanim koncipiranjem čitave ulazne avenije u Zagreb kao glavne zone poslovnih vertikala dobiva se posve nova percepcija ulazne slike grada.
Novi Poslovni toranj 123 je glavni akcent tog prostora i sa visinom od 123 metra i naprednom DIAGRID konstrukcijom bit će najsuvremenija građevina u gradu. Riječ je o dijagonalnom konstruktivnom konceptu kojeg odlikuju čvrstoća, sigurnost i ekonomičnost. Trapezoidni tlocrtni oblik je potpuno oslobođen stupova i omogućuje različite tlocrtne rasporede. Sadržaji unutar tornja podijeljeni su na poslovne i javne. U prizemlju je visoki, više-etažni lobby pristupačan iz više smjerova i sa više razina, a takvi javni sadržaji se javljaju i na pola visine Tornja (cafe i restaurant), te na zadnjoj etaži na kojoj je predviđen vidikovac sa pogledom od 360° i Muzej urbanističkog razvoja Zagreba. Prostor krova rezerviran je za helidrom. Poslovni toranj 123 bit će najviša zgrada u Hrvatskoj i regiji.

Odluka da lokacija Boksiti postane novi autobusni kolodvor za grad Rovinj ima višestruko značenje. Jedan od najbitnijih je da će pozicioniranje kolodvora i javne garaže na toj lokaciji rasteretiti jugoistočni ulaz u staru gradsku jezgru. Ideja je smjestiti velik i zahtjevan sadržaj autobusnog kolodvora u gradsko tkivo, a njegov volumen maksimalno uroniti u zemlju, a ostatak oblikovanja prilagoditi okolini. Program zahtjeva vrlo složenu shemu komunikacija (autobus, auto, pješak) velikog inteziteta sa naglaskom na sigurnost i funkcionalnost. Infrastrukturni objekt koji se sastoji od tri etaže javne garaže i jedne etaže autobusnog kolodvora "obučen" je u sadržaje čija namjena uspostavlja dijalog sa objektima koji je okružuju. Ti sadržaji (ugostiteljski, uslužni, trgovački, poslovni) učinit će taj dio grada aktivnim 24 sata dnevno kroz cijelu godinu. Razdiobom sadržaja na tri volumena objekt se dimenzijom i obujmom prilagođava okolnim građevinama i zadanom kontekstu.

Predmet  razvojne studije baljanskog priobalja pokriva 450 hektara. Očuvane prirodne ljepote ovog područja neosporne su činjenice. Dobro razvedena obala, brojni zaljevi i plaže, bujna vegetacija, slikoviti krajolici te arhitektonsko i arheološko naslijeđe čine ga jednim od najbolje čuvanih tajni u Hrvatskoj.
Studija održivog razvoja baljanskog priobalja temelji se na konceptu aktivnog i ekološki prihvatljivog turizma. Zbog jedinstvenih osobina podneblja, osobita pažnja pridaje se pozicioniranju i određivanju veličine svakog predloženog objekta. 
Područje će biti namijenjeno dnevnim posjetiteljima te gostima koji će boraviti u nekom od planiranih smještajnih kapaciteta. Čitavo područje priobalja planirano je kao luksuzno odredište sa četiri ili pet zvjezdica. Pristup priobalju će biti preko dva punkta, a glavno prijevozno sredstvo će biti električni vlak, električni automobil i bicikl. Svi objekti bit će javnog karaktera ? nisu planirani rezidencijalni objekti kao niti privatni smještaj. Planirani smještajni kapacitet za čitavo područje je 1 800 kreveta, a cijelo područje dnevno će moći primiti oko 3 000 posjetitelja. Turizam takve niske gustoće svakom gostu daje na uživanje cca 01, ha te 1,8 m2 obale.  Većina smještajnih kapaciteta planirana je na oko 700 m od obale u tri nova hotela. Obala je predviđena za gradnju tri rekreacijsko - zabavna centra, a u dolini se predviđa gradnja znanstveno - edukativnog centra. Na području fortifikacijskog kompleksa Barbariga planirana je gradnja golf igrališta s 18 rupa, fortifikacija Benedeto planira se prenamjena u multimedijalni kulturni centar, a fortifikacija Forno rekonstruira se i postaje hotel najviše kategorije. Osim navedenih objekata, predviđa se uređenje botaničkog vrta, konjičkog centra, uzletišta za balone na topli zrak, ronilačkog centra, maslinika iz 16. stoljeća, crkvica i vidikovaca.
Cilj Studije je ponuditi niz različitih komplementarnih sadržaja i aktivnosti koji će se programom i arhitekturom nadovezati na postojeći kontekst te na taj način obogatiti i istaknuti vrijednost i ljepotu baljanskog priobalja.

Studija novog jugo-istočnog ulaza u Zagreb je prijedlog gradnje poslovnog tornja od 26 katova koji bi dao prostorni akcent novom gradskom pristupu. Lokacija Radničke ceste i novog Domovinskog mosta leži na jugo-istoku grada Zagreba, s niskogradnjom na lijevoj obali Save, pored novog mosta. Kada budu dovršeni Domovinski most i Radnička cesta, Zagreb će dobiti još jedan pristupni put u grad, prvi u 25 godina. Nova cesta će postati spojnica sa zagrebačkom obilaznicom te najkraći put do zračne luke. Parcela će se popuniti manjih objektima namijenjenim trgovačkim, ugostiteljskim i poslovnim sadržajima, dok će se parkirališta nalaziti na podzemnim etažama. Okolica kao i niske zgrade prilagodit će se sportsko-rekreacijskoj namjeni koja se planira u neposrednoj blizini. Vertikalna os poslovnog tornja osmišljena je tako da transformira kristalični oblik i stvori zanimljive i raznolike prostore u samoj zgradi, dok će nepravilni raspored prozora na pročelju odražavati svjetla automobila koji će prolaziti preko mosta stvarajući promjenjive slike na rijeci Savi, i tako kreirati novi urbani ulaz u grad.

Gradska četvrt Zavrtnica, nalazi se u dijelu Zagreba u kojem trenutno buja graditeljska aktivnost i gdje se na bivšim tvorničkim parcelama razvijaju nove poslovne četvrti. Potreba za većim stambenim naseljem u ovom novom poslovnom dijelu je više nego nužna. Međutim koncept ovog stambenog gradskog bloka je da se zadovolji potrebe čitavog kvarta za stambenim prostorom i da se omogući maksimalan broj stanova u zdravom i zelenom okružju. Morfologija naselja proizlazi iz same lokacije smještene između donjeg grada i novih gradskih četvrti na jugu. Gustoća naseljenosti preuzeta je iz gustoće donjogradskog bloka, a velika količina zelenih otvorenih prostora i brojnih sportskih sadržaja iz kvalitetnih urbanističkih postavki novih zagrebačkih naselja nastalih u drugoj polovici prošlog stoljeća. Koncept je nastao kombinacijom tih elemenata. Četiri transformirana (engl. folded) urbana bloka omeđuju četiri kolne ulice. Kroz samu četvrt prolaze 3 urbane pješačke ulice, a sadrže veliku količinu zelenila i brojne sportske i rekreacijske sadržaje, a naseljem se proteže i trim staza. Svi su stanovi prostrani, sa velikom površinom staklenih stijena. U prizemljima i drugim javnim prostorima su sportski i welness centar, dječji vrtić, ugostiteljski i trgovački sadržaji, fleksibilni višenamjenski prostori. Ovakav tip stambenog naselja predviđen je za poslovne ljude različitih profesija i njihove obitelji koji žele živjeti na maloj udaljenosti od mjesta rada, a pritom imati imati visoku kvalitetu življenja i bogate sadržaje unutar naselja.

Kontekst Dubrovnika uvijek je opterećen kultnom slikom starog grada. Prikaz sa razglednice poznat posvuda je brand i činjenica koja će ljude / turiste i njihov novac uvijek dovoditi u grad. Nezavisna i slobodna Dubrovačka Republika bila je poznata kroz povijest, ne samo zbog svojeg izgrađenog okoliša već i zbog svoje kulturne i intelektualne elite. Mnoge su povijesne ličnosti bile građani Dubrovnika - graditelji (M. Michelozzi, J. Dalamtinac), znanstvenici (R. Bošković, I. Supek) književnici (M. Držić, I. Gundulić); i njihov je doprinos bio važan kako za sam grad tako i za Europu i svijet. Takva vrsta kulturne / intelektualne slojevitosti danas nedostaje. Današnji (masovni) turizam je činjenica i jedna od najvažnijih gospodarskih grana koja doprinosi lokalnom i hrvatskom proračunu. Ta činjenica i "problem" produženja ljeta bogatog prihodima je predmet našeg projekta. Projekt predlaže obnovu objekta stare napuštene bolnice umetanjem novih obrazovnih i javnih programa u prekrasan Park prirode stvarajući na taj način nove kulturne sadržaje i socijalnu strukturu za stari grad Dubrovnik. Prekrasna borova šuma 200 metara od starog grada na prirodnoj morskoj litici 50 metara iznad mora i 30m visoka stabla i zelene krošnje su poput zelenih oblaka koji prekrivaju cijeli predio. Na parceli se danas nalaze napušteni bolnički objekti - paviljoni u parku, nešto stambenih građevina, stara crkva s grobljem, kupalište na stijenama i javni park. Transformacijom parcele i otvaranjem čitavog područja stvaramo novi javni prostor u Dubrovniku, uvođenjem "novog turizma" (intelektualni/kulturni) stvaramo prostor za planirane sadržaje Sveučilišta: fakultete društvenih i humanističkih znanosti, glazbe i umjetnosti.

U cilju ukupnog razvoja Općine Bale i blagostanja lokalnog stanovništva predlaže se model razvoja koji se temelji na već postojećem prirodnom i kulturnom bogatstvu. Glavni interes lokalnih stanovnika Općine Bale bio je zaštita obale od prevelike izgradnje i iznalaženje strategije za održiv razvoj čitave općine.
Stvaranje prepoznatljivosti destinacije Bala temelji se na nekoliko autentičnih elemenata pronađenih u samoj regiji. Bale će se s obzirom na njih definirati kao regija endemične masline Buža, stanište leptira, lokalitet paleontologije i dinosaura, područje tradicionalnih, rustikalnih gospodarstava - stancija i kao nekadašnje prebivalište plemenitaške venecijanske obitelji Bembo.
Prvi nivo studije je koncipiran kao "reklamni" film o viziji budućnosti Bala. Sastavljen je iz šest priča iz budućnosti koje govore o novim kapacitetima uklopljenim u okoliš, tvrđavama i stancijama pretvorenim u turistički smještaj, o zaštićenom srednjovjekovnom gradu Bale, o muzeju dinosaura i tematskom parku, rekreacijskim zonama te multimedijalnom centru posvećenom leptirima. Stanovnici, lokalna uprava i Ministarstvo prostornog uređenja Republike Hrvatske izvrsno su prihvatili studiju i smjer razvoja postavljen u njoj. Smatramo da ona predstavlja jedan od mogućih modela razvoja koji se mogu primijeniti i u drugim lokalnim zajednicama u Hrvatskoj. Projekt štiti prirodni krajolik i ne predviđa veliku novu izgradnju u prostoru. Turizam ili progres nisu procesi koje možemo zaustaviti, ali ih možemo kontrolirati.

Zona Monte Mulini je najatraktivnija turistička zona grada Rovinja, karakterizirana prostranom park-šumom i hotelskom arhitekturom iz sedamdesetih godina XX. stoljeća, koja je sa vremenom izgubila svoj zamišljeni ekskluzivitet.Nakon podrobne analize šireg područja grada i i užeg područja same zone Monte Mulini definirane su izgradive i neizgradive površine, temeljene na valorizaciji prirodne i izgrađene datosti te želji da se maksimalno potencira kvaliteta ambijenta. Nastao je koncept koji paralelno prati te prostorne uzorke i uzorka događanja, koncept pet karakterističnih ambijenata: Ambijent 01 - prostor parka-šume (najvrijedniji dio zone, obogaćen mrežom staza) Ambijent 02 - prostor obale-plaže (produžena urbana šetnica grada), Ambijent 03 - prostor marine sa novom urbanom "palubom" (prostor gradskog okupljanja), Ambijent 04 - međuprostor, zona susreta, užitaka, senzacije (prostor rekreacije i ugode) i Ambijent 05 - zona smještajnih kapaciteta (novih i starih hotela).Ovim master planom postavljaju se temelji za razvoj cijelog turističkog resorta i podizanje kategorije svih sadržaja, od hotelskih do ugostiteljskih i uslužnih.

Most hrvatskih branitelja  je prostorna intervencija i urbani javni objekt, konstrukcija sa taktilnim svojstvima i simboličan objekt. To je pješački most koji u sebi osim utilitarne funkcije utjelovljuje i memoriju na hrvatske branitelje, to je mjesto memorije i pieteta, ali istodobno i društvenog okupljanja i druženja. Smješten je u samom središtu Rijeke, na kanalu koji odvaja povijesni centar od bivše luke, na jednoj od najpotentnijih lokacija za buduću izgradnju (trenutno ju okupira gradsko parkiralište koje će u budućnosti postati park). Most je zamišljen kao ekstremno tanka ploča (65cm) prebačena preko kanala u karakterističnom L-obliku, proteže se preko kanala i završava monumentalnim vertikalnim akcentom. Definiranje javnog prostora postignuto je isključivo kroz samu strukturu objekta koji je istovremeno morao biti prepoznat kao memorijalni objekt. Četverogodišnje istraživanje rezultiralo je konstrukcijom posebno dizajniranom i proizvedenom isključivo za ovaj projekt. Svaki dio mosta je dizajniran kao industrijski osmišljen i proizveden produkt i zatim sastavljen na lokaciji. 150 tona teška čelična konstrukcija mosta proizvedena je u lokalnom brodogradilištu i u jednom komadu prevezena na posebno dizajniranoj barži morskim putem na lokaciju. Kako je most na svom putu prema lokaciji morao proći ispod dva postojeća mosta, barža je dizajnirana tako da u vrijeme najnižeg vodostaja može potonuti i proći zajedno sa svojim teretom ispod postojećih mostova. Ovaj urbani javni hibrid promijenio je sliku grada kako u materijalnom tako i u mentalnom smislu i postigao je svoj cilj da bude Memorijalni Most.