Koncept 4_Tornja u Urbanom Vrtu afirmira, u zadnjih 20ak godina zanemarenu tipologiju stambenih vertikala. Tornjevi na zelenoj bazi urbanog vrta / parka, omogućuju minimalno zauzimanje tlocrtne površine, maksimalan utjecaj dnevnog svjetla i insolacije, povećavaju provjetravanje i omogućuju pogled na sve 4 strane svijeta u atraktivnim stanovima s loggiama.

Najvažniji element i inspiracija za ovaj projekt je sama lokacija sa izuzetno kvalitetnim postojećim visokim zelenilom, koje je gusto raspoređeno po čitavoj parceli i koje se sa zapada postepeno razrjeđuje prema istočnom rubu parcele. Ideja novog Paviljona / Restorana je da konstruira prostor maksimalno uvažavajući kvalitetno visoko drveće na parceli, čijim se mapiranjem potpuno definira preostali mogući teritorij za izgradnju. Podizanjem "izrezanog" zelenog teritorija u zrak, dobiva se prostor "ispod". Duž cijelog ruba krova formirana je tzv. vegetativna streha, osnovni oblikovni i funkcionalni element i sezonski regulator svjetla.
Da bi se povećala transparentnost prostora oko stabala se stvaraju otvoreni prostori atrija, koji puštaju svjetlost u sve dijelove objekta i omogućuju vizualnu i fizičku povezanost s prirodnim okolišem. Veliki ulazni atrij je i glavni ulazni trg, mjesto okupljanja, otvorena terasa i glavni ulaz u sve prostore objekta. Smještaj glavnih restorana (menze i a'la carte) je uz dva glavna atrija objekta. Prostor menze je okrenut na Park Šumu na zapadu i sa kliznim stijenama je omogućeno njegovo proširenje na vanjski prostor. Prostor studentskog zbora i dvorane dio su istočnog volumena, koji omogućava i jednostavnu faznost izgradnje. Mali privremeni objekti i staklenici oduvijek prisutni po cijelom Kampusu kao dio kulture fakulteta, poslužili su kao inspiracija za smještajni dio sa deset apartmana koji je uklopljen u koncept same parcele. Apartmani su zamišljeni kao slobodno postavljeni lagani volumeni ostakljeni s jedne strane a privatnost je postignuta podizanjem tih elemenata na krov. Oko apartmana po čitavom krovu, formirane su zone gredica sa različitim sadnicama, koje mogu služiti i u edukativne svrhe.
Ideja je napraviti održivu kuću, koja će i materijalima i izgradnjom doprinositi okolini u svakom pogledu. U projektiranju se poseban značaj daje prirodnom osvjetljenju, sa formiranim atrijima i prirodnoj ventilaciji prostora, koje dodatno doprinosi smanjenju energetskih potreba za umjetnom rasvjetom, grijanjem i hlađenjem prostora. Krov i njegova vegetativna prepuštena streha odlični su regulatori topline, a debeli pokrivač koji štiti, čuva kuću od hladnoće zimi i vrućine ljeti.
Krajobrazno rješenje je integralni dio osnovnog koncepta arhitekture i čitave parcele. Najveći dio površine krova prekrivaju sukulenti tipični za krovne vrtove, ostale površine su organizirane u pravilne forme inspirirane uzgojnim prostorima za biljke unutar kojih se stvaraju komunikacijski pravci i manje boravišne zone za korisnike apartmana ali i povremeno korisnike restorana i kampusa.
U kuhinji studentskog restorana agronomskog i šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, dnevno će se pripremati i posluživati jela do maksimalnog kapaciteta od cca 1.500 obroka. Svi radni i uslužni prostori organizirani su na jednom nivou - u prizemlju, da se omogući idealna funkcionalnost i pristup svim jedinicama. Jedna od specifičnosti ove kuhinje je i da ima kontakt sa vanjskim prostorom.

Natječaj je tražio idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje podcentra grada Poreča (Špadići - Mali Maj - Veli Maj) tj. novog stambenog naselja sa sportskim i poslovnim sadržajima koje će postati novo gravitacijsko područje sjevernog dijela grada. Parcela je smještena sjeverno od centra, u zoni mješovite namjene, omeđena stambenim i turističko-apartmanskim naseljima u velikoj blizini mora i plaže. Osnovni koncept projekta polazi od analize morfologije istarskih naselja i topografije same parcele povoljno okrenute prema moru. To je omogućilo formiranje osam manjih klastera i odvojene sportske podcjeline složene u mozaik "prirodne" strukture i nove urbanističke matrice, razvijene u potpunosti prema lokalnim obilježjima, koja omogućuje gradnju u fazama. Stambene zgade predviđene projektom su najviše trokatnice sa prolaznim prizemljima, tipološki između obiteljske kuće i stambene zgrade. Klasteri omeđuju unutarnja tematska dvorišta a između njih se nalaze glavni pješački putovi te javni sadržaji u prizemljima zgrada. Dominacijom pješaka sa isključivo pješačkim ulicama želi se stvoriti mjesto socijalnog susreta toliko karakteristično za Mediteran. Na spojevima pješačkih ulica stvaraju se i mali urbani trgovi, a kroz rahlu strukturu otvaraju se kadrovi koji otvaraju pogled prema moru i prodiru u unutarnje blokove u kojima se razvijaju Zelena Dvorišta. Te Zelene oaze, su mali tematski "parkovi" i suvremena interpretacija vrtača ili gromača, a primaju različite sadržaje u funkciji okolne izgradnje - od visokog zelenila, dječjih igrališta, agrikulturnih vrtova do mogućnosti stvaranja malih lokalnih bazena.

Obiteljska kuća za bračni par sa djecom smještena je u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni. Na uskoj i strmoj parceli stajala je obiteljska kuća sagrađena pedesetih godina XX. stoljeća, koja nije koristila potencijale parcele i nije funkcionalno udovoljavala potrebama suvremenog življenja. Velik i lijep vrt nije bio adekvatno valoriziran.
S dvije strane parcela je definirana ulicom, odnosno visokim susjednim objektom.
Iz tih činjenica je izašao osnovni projektni koncept. Tlocrtom "L" oblika i zatvorenim pročeljima kuća se "zaštitila" od ulice i susjednog objekta. Istovremeno je prepoznat i redefiniran vrijedan prostor vrta, a svi su glavni sadržaji orijentirani prema njemu. Dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja čine cjelinu, i, zajedno sa bazenom, su ukopani u tlo i tako pozicionirani na razinu vrta od kojeg su odijeljeni samo staklenom stijenom. Iznad, na razini ulice, je ulazna etaža i ulaz u kuću, garaža sa spremištem, garderoba i radna soba. Roditeljski dio i dio za djecu su nešto povišeni i smješteni su iznad ulazne etaže odnosno dnevnih prostora.
Materijali pročelja u korelaciji su sa prostornom dispozicijom sadržaja. Staklene stijene dnevnih prostora moguće je gotovo posve otvoriti i ostvariti dobru komunikaciju sa terenom, dok je spavaći trakt obložen naizmjenično postavljenim drvenim daskama.

Obiteljska kuća K smještena je u rezidencijalnoj podsljemenskoj zoni, na velikoj parceli i blagoj istočnoj padini uz rub šumskog područja.
Koncept kuće tematizira oblik školjke ili puževe kuće koji se zasniva na spiralnom uvijanju oko svoje osi, pa se tako svi funkcionalni sklopovi kuće spiralno nižu i grade oko centralnog atrija. Atrij je nastao da bi kompenzirao nedostatno osunčanje dnevnih sadržaja te omogućio dvostrano osvjetljenje pojedinih prostorija.
Kuća se maksimalno otvara i dvoetažno raste prema velikoj zelenoj livadi i šumi, dok se prema ulici zatvara jednostavnim jednoetažnim pročeljem sa skrivenim garažnim vratima.
Raznoliki sadržaji koji su našli svoje mjesto u kući kako bi udovoljili potrebama i željama svojih ukućana (korisnika) razvili su se na 600 m2 tlocrtne površine  i na nekoliko poluetaža kako bi se što bolje iskoristila visinska razlika u terenu i vizualno smanjio volumen kuće.  
Sva pročelja i terase kuće obložena su netretiranim tikovim drvenim daskama. Oblaganje drvetom se nastavlja i u interijeru kao posljedica spiralnog kretanja, te kako bi se postigla što intimnija i ugodnija atmosfera.
Završni akcent kuće je zasigurno krovna terasa na koju se dolazi spiralnim vanjskim stubištem obješenim u atriju između prve etaže i krova naglašavajući tako da obiteljska kuća, osim što je dom jednoj obitelji, može postati i prostor za realizaciju različitih društvenih interakcija, prostor ugode, luksuza i hedonizma.

Nova stambena zgrada br. 50 u predjelu Sv.Vid u Rovinju, odgovara na nekoliko bitnih kontekstualnih pitanja. Kontekst Mediterana, specifična klima, način života, kontakt s otvorenim prostorima, zaštita od sunca, neke su od tema koje su bitno utjecale na oblikovanje i funkcioniranje zgrade. Lokalni kontekst rovinjskih kala je osnovni oblikovni element koji ovu zgradu čini specifičnom i originalnom. Ideja je grupiranja stambenih jedinica oko dvije stambeno komunikacijske vertikalne praznine, svojevrsne kale, koja formalno dijeli objekt na tri stambena dijela, međusobno povezana tim elementom.
Zbog blage mediteranske klime i mogućnosti boravka na otvorenom više od 6 mjeseci godišnje; ti zajednički prostori su otvoreni, zaštićeni mrežom i funkcioniraju kao zeleni vrt svih stanara, ali i otvoreni i natkriveni stubišni predprostor, preko kojeg se ulazi u dva stana na svakoj etaži. Vanjski prostori stambenih jedinica mijenjaju svoj karakter kroz etaže; u prizemnim stanovima to su terase na terenu u zelenilu, na prvoj etaži se uvlače i postaju duboke loggie, dok su na posljednjoj etaži uvučeni u stan i formiraju unutarnji atrij tako da ih pretvaraju u patio kuće.
Stanovi su tipološki podijeljeni u dvije vrste; bočni stanovi i bilateralni stanovi. Šest bočnih stanova (tri na svakoj strani) imaju trostranu orijentaciju, to je velika prostorna prednost, koja stanu daje kvalitetu kuće. Svi stanovi su svijetli i osunčani, opremljeni prostranim dnevnim boravcima, velikim spavaćim sobama, dvjema kupaonicama, kuhinjom sa blagovanjem, vrhunskim parketom u svim javnim dijelovima i keramičkim pločicama u sanitarijama. Stanovi su veličine od 90 do 100m2, imaju garažno parkirni prostor u podrumljenom dijelu kuće s direktnom suhom vezom prema stanu.
Specifičnost kuće, osim istaknutih volumena je i oblikovanje svih prozora i otvora kuće, koji su velikih dimenzija i objedinjuju prozore koji se otvaraju s fiksnim ostakljenim dijelovima. Taj element je rezultat promišljanja ideje o jednom otvoru po prostoriji, ali koji bi bio većih dimenzija, kako bi stanovi dobili više svjetla, a kuća specifično oblikovanje. Nenametljivi glavni volumeni kuće su ožbukani najkvalitetnijom žbukom u maniri najboljih istarskih kuća.

Projekt 3LHD-a za polivalentni multifunkcionalni novi gradski centar Ujpest u Budimpešti, Mađarska dobio je otkup na međunarodnom javnom natječaju. Centar je lociran uz Vaci ulicu, glavnu prometnicu sjeverne Pešte te javni park Szabadasag i promenadu na Dunavu. Cilj je bio stvoriti novi gradski centar koji je aktivan 24 sata, prostor ugodan za rad i odmor. Analiza urbanističke matrice 19. i 20. stoljeća bila je baza za razvoj koncepta u dva smjera. Stvorena je baza kao platforma za generiranje javnih prostora iz koje izrasta devet tornjeva različitih visina i namjena. S druge strane, omogućena je fleksibilnost layouta s univerzalnom jezgrom kao bazom za razvoj različitih funkcija od poslovnog sadržaja, hotela, restorana i trgovina. 
Pogledi iz različitih dijelova grada na varijante silueta dokidaju dojam masivnosti i odgovaraju na različite kontekstualne uvjete. Ujedno prethodno zapostavljeni prostor formira novu vistu grada. Devet vertikalnih elemenata pažljivo su grupirani s obzirom na pješačke prolaze i funkciju pojedinih objekata i zona. Novi volumeni su udaljeni jedan od drugog tako da svakom osiguraju dovoljno svjetlosti i omoguće kvalitetnu organizaciju prostora. Tlocrti svih vertikala su fleksibilni tako da se u eventualnim budućim promjenama namjene mogu jednostavno preinačiti prema potrebama korisnika.

Rezidencija Central je sofisticirani novi koncept urbanog luksuznog življenja nešto što još do sada nije bilo ponuđeno u apartmanskom stanovanju na našem tržištu. Ideja ovog projekta je da se uvede nova kategorija stanovanja ili življenja u rezidenciji koja je i opremom i uslugom slična boravku u luksuznom hotelu u urbanoj metropoli. Iz svakog doma iz ove Rezidencije pruža se pogled na stoljetnu zagrebačku Katedralu, što ju čini najekskluzivnijom stambenom zgradom u Zagrebu. Najbolja pozicija u gradu i neposredna blizina najvažnijih točaka u gradu - Trg Bana J. Jelačića, Dolac, Ribnjak, Zrinjevac, Ilica, Gajeva čine dodatnu kvalitetu urbanog života. Ovo je mjesto za ljude koji žele živjeti u ekskluzivnom stambenom prostoru, a konzumirati sve sadržaje urbane metropole. Ideja je izgraditi dom, utočište od buke velegrada, istovremeno suvremen, rafiniraniranih detalja i sofisticiranog ambijenta. Koncept zgrade je suvremena rezidencija sa krajnje unikatnim apartmanima i gradskim kućama*. U najboljoj tradiciji zagrebačkih pješačkih prolaza, ovaj stambeni kompleks ima pješački prolaz kroz čitavu kuću. Prolaz ide kroz čitav blok od Trga Bana J. Jelačića kroz zgradu Gradskog podruma sve do Cesarčeve i Kurelčeve ulice, a glavni unutarnji klimaks ima u prostranom zelenom vrtu u centru stambenog kompleksa Unutarnji vrt je ozelenjeni prostorni intermezzo, na koji su orjentirani svi dodatni sadržaji zgrade. Oko njega na jednoj podzemnoj i dvije nadzemne etaže nalazimo sve sadržaje koji čine taj kompleks toliko ekskluzivnim.

Kuća N smjestila se u drugom, mirnijem redu ulice Pantovčak na zapadnim obroncima sa pogledom na šumu i panoramu grada.
Pristup na parcelu s južne strane, relativno uska i dugačka parcela, te strma padina, bili su ključni elementi  koji su uvjetovali smještaj kuće i organizaciju sadržaja  u njoj.
Prevelika blizina susjednih objekata istočno i sjeverno utjecala je na njeno relativno kompaktno oblikovanje sa redukcijom otvora na tim pročeljima. Smjerovi kretanja u interijeru dodatno su naglašeni u vanjskom volumenu kuće i predstavljaju njegov glavni oblikovni element. Cijela je kuća, njena pročelja i krov, obložena istim materijalom; tamnosmeđim HPL pločama, kako bi njen volumen u kontrastu sa velikim otvorima, bio što kompaktniji.
Prizemna ujedno i ulazna etaža  na kojoj su smješteni dnevni sadržaji proširuje se na vanjski teren preko drvenih terasa, natkrivenih, otkrivenih i na kraju posve prirodnih šljunčanih površina upisanih u travi. Za razliku od dnevnog boravka i blagovanja kontakt kuhinje i vanjskog prostora nije tako izravan. No ipak, smještaj kuhinje na neatraktivnoj poziciji u odnosu na susjede i okolni teren iskorišten je kao prednost, otvaranjem širokog uglovnog prozora u ravnini sa terenom.  Na taj se način radna ploha, postavljena duž prozora, vizualno produžila po travnjaku u vrt.
Nezgodna pozicija pristupnog puta koji se provlači duž čitave parcele onemogućava otvaranje i izlaz dnevnog boravka na najpoželjnijoj južnoj strani, već se ovdje ostakljenje skromno penje u trokutastoj formi prema jugozapadnom uglu i spaja sa velikim staklenim stijenama na zapadnoj strani kuće koje se potpuno rastvaraju i tako spajaju dnevni boravak sa vrtom.
Glavni akcent interijera je dvoetažni prostrani hall ujedno i glavna poveznica prizemlja i kata, u kojem dominira viseća Poulsenova "artičoka" okupana difuznim zenitalnim osvjetljenjem koje dopire iz visokog uglovnog prozora i daje cijelom prostoru poseban ugođaj.
Kat je posvećen intimnim sadržajima; radna galerija, dječji i roditeljski trakt, iz kojeg se kroz dojmljiv ugaoni prozor pruža najljepši pogled.
Podovi u uljanom tiku i bijeli zidovi  stvaraju decentnu bazu za bilo koju kolorističku intervenciju u budućem korištenju kuće. 
Posebna pažnja je posvećena osvjetljenju prostorija, pa su tako sanitarni i garderobni prostori osvjetljeni krovnim svjetlicima, kako bi tim prostorijama omogućili što kvalitetnije i prirodnije osvjetljenje. Dvorana za vježbanje smještena u podrumu,  jedini izvor svjetla dobila je kroz kružne, staklene, stropne svjetlike smještene  uz južnu staklenu stijenu u podu dnevnog boravka.
Jednostavnost i kompaktnost volumena, ograničen odabir materijala te posljedično i boja u konačnici čini da kuća neodoljivo podsjeća na grumen fine crne čokolade ostavljen na vrhu zelene livade.

Gradska četvrt Zavrtnica, nalazi se u dijelu Zagreba u kojem trenutno buja graditeljska aktivnost i gdje se na bivšim tvorničkim parcelama razvijaju nove poslovne četvrti. Potreba za većim stambenim naseljem u ovom novom poslovnom dijelu je više nego nužna. Međutim koncept ovog stambenog gradskog bloka je da se zadovolji potrebe čitavog kvarta za stambenim prostorom i da se omogući maksimalan broj stanova u zdravom i zelenom okružju. Morfologija naselja proizlazi iz same lokacije smještene između donjeg grada i novih gradskih četvrti na jugu. Gustoća naseljenosti preuzeta je iz gustoće donjogradskog bloka, a velika količina zelenih otvorenih prostora i brojnih sportskih sadržaja iz kvalitetnih urbanističkih postavki novih zagrebačkih naselja nastalih u drugoj polovici prošlog stoljeća. Koncept je nastao kombinacijom tih elemenata. Četiri transformirana (engl. folded) urbana bloka omeđuju četiri kolne ulice. Kroz samu četvrt prolaze 3 urbane pješačke ulice, a sadrže veliku količinu zelenila i brojne sportske i rekreacijske sadržaje, a naseljem se proteže i trim staza. Svi su stanovi prostrani, sa velikom površinom staklenih stijena. U prizemljima i drugim javnim prostorima su sportski i welness centar, dječji vrtić, ugostiteljski i trgovački sadržaji, fleksibilni višenamjenski prostori. Ovakav tip stambenog naselja predviđen je za poslovne ljude različitih profesija i njihove obitelji koji žele živjeti na maloj udaljenosti od mjesta rada, a pritom imati imati visoku kvalitetu življenja i bogate sadržaje unutar naselja.

Kuća V je projektirana kako bi udovoljila potrebama obitelji. Ostvarenom komunikacijom između zajedničkih i pojedinačnih prostorija, sadržaji i funkcije prostora su povezani u jedinstvenu cjelinu koja tvori prikladan obiteljski prostor.
Kuća se nalazi u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni, na relativno blagoj padini koja se pruža u smjeru jugoistoka. Formirani građevinski pravac i kakvoća pejzažnih datosti, izravno su utjecali na koncept smještaja kuće. 
Objekt je zatvoren prema sjevernom rubu čestice, uz prometnicu, a otvara se na veliki privatni vrt zakriljujući intimu obiteljskog života. Prizemna etaža je namijenjena zajedničkom stanovanju ukućana, a blago stubište povezuje prozračni dnevni boravak s individualnim prostorima članova obitelji na katu. Izlasci na teren ostvareni su iz bazena na južnoj strani, prostora trima na jugoistoku, duž ostakljene fronte dnevnog boravka i na gospodarskom dijelu na sjeveroistočnoj strani. Otvoreno prizemlje je upućeno na vanjski prostor, dok se djelomična zatvorenost kata s otvorenom terasom tek simbolički poigrava odnosom intimnog i transparentnog.
Longitudinalni volumen koji se široko lomi, dinamiziran je vertikalnim otvorima kroz obje etaže na zapadnom pročelju. Oblikom i pažljivim uklapanjem u krajobraz, kuća V se izdvaja iz konteksta susjednih višekatnica.

Kuća J smještena je u tipičnom podsljemenskom okruženju neuredno razmještenih, nabijenih obiteljskih kuća različitih veličina, na vrlo strmoj i teško pristupačnoj parceli. Naručitelji su tipična obitelj - roditelji, djeca i baka.
Strmi teren je diktirao oblik kuće, njenu orijentaciju, ali i specifičan pristup - do kuće vode postojeći gospodarski objekt, lift i most. Na prvoj etaži je glavni ulaz i stan za baku, na drugoj roditeljski dio i svi glavni sadržaji, a na trećoj, koja je ekstenzija volumena kuće prema istoku, je dio za djecu. Veliki tlocrt omogućio je u sredini kuće oblikovanje atrija oko kojeg su organizirani kuhinja, blagovanje, gospodarstvo i roditeljski dio, sa posebnom kupaonicom i garderobom.
Otvaranjem prema pogledima i otvaranjem atrija stvoreni su prostori svjetla i tame. Velike staklene stijene, visine cijele etaže, i staklene kupole nad glavnim stubištem propuštaju i usmjeravaju svjetlo prostorom kuće. Prostori dnevnog boravka i blagovaonice otvaraju se na terase sa kojih se pruža pogled na grad odnosno Sljeme. Stolarija i njena primjena je, uz organizaciju i oblik, treći važni konceptualni element kuće.

Vila je smještena u prirodni okoliš na obroncima Cmroka u vrlo privlačnom dijelu Zagreba.
Uobičajeni raspored obiteljske kuće je morao biti prilagođen vrlo strmom terenu. Umjesto tradicionalnih podjela na prizemlje i kat te javno i privatno, kuća je organizirana kao niz jedinica. Integrirajući vanjski i unutarnji prostor, nekoliko jedinica je povezano u obliku horizontalnog i vertikalnog meandra. Oplatom od šperploče i zelenog bakra željeli smo pokazati pozitivan stav prema okolnom području.