Novi sportski kompleks u centru Toronta na obali jezera Ontario Port Lands Sport Centre sastoji se od 4 hokejaška igrališta na lokaciji stare lučke zone koja se novim planom Lower Don Lands pretvara u novi kvart. Predložena je vertikalna struktura u kojoj se dvorane nalaze jedna iznad druge kako bi se prostor parcele ostavio za daljnji urbani razvoj. Projekt je prihvaćen od gradske skupštine i sljedeće godine se očekuje nastavak projektiranja i gradnja.

Koncept 4_Tornja u Urbanom Vrtu afirmira, u zadnjih 20ak godina zanemarenu tipologiju stambenih vertikala. Tornjevi na zelenoj bazi urbanog vrta / parka, omogućuju minimalno zauzimanje tlocrtne površine, maksimalan utjecaj dnevnog svjetla i insolacije, povećavaju provjetravanje i omogućuju pogled na sve 4 strane svijeta u atraktivnim stanovima s loggiama.

Koncept projekta polazi od činjenice da Senj ima potpuno definiranu i izgrađenu strukturu i ne treba veliku promjenu već novi suvremeni sloj koji će regulirati daljnji razvoj svih dijelova i povezivati ih u cjelinu. Definiranje dvaju glavnih trgova - Cilnice i Pavlinskog njihovim povijesnim ulogama i zelenim oazama te povezivanjem cijelog prostora kamenim popločenjem jednakoga modula i "bijelom niti", on se ujedinjuje u skladnu i prepoznatljivu urbanu cjelinu.

Najvažniji element i inspiracija za ovaj projekt je sama lokacija sa izuzetno kvalitetnim postojećim visokim zelenilom, koje je gusto raspoređeno po čitavoj parceli i koje se sa zapada postepeno razrjeđuje prema istočnom rubu parcele. Ideja novog Paviljona / Restorana je da konstruira prostor maksimalno uvažavajući kvalitetno visoko drveće na parceli, čijim se mapiranjem potpuno definira preostali mogući teritorij za izgradnju. Podizanjem "izrezanog" zelenog teritorija u zrak, dobiva se prostor "ispod". Duž cijelog ruba krova formirana je tzv. vegetativna streha, osnovni oblikovni i funkcionalni element i sezonski regulator svjetla.
Da bi se povećala transparentnost prostora oko stabala se stvaraju otvoreni prostori atrija, koji puštaju svjetlost u sve dijelove objekta i omogućuju vizualnu i fizičku povezanost s prirodnim okolišem. Veliki ulazni atrij je i glavni ulazni trg, mjesto okupljanja, otvorena terasa i glavni ulaz u sve prostore objekta. Smještaj glavnih restorana (menze i a'la carte) je uz dva glavna atrija objekta. Prostor menze je okrenut na Park Šumu na zapadu i sa kliznim stijenama je omogućeno njegovo proširenje na vanjski prostor. Prostor studentskog zbora i dvorane dio su istočnog volumena, koji omogućava i jednostavnu faznost izgradnje. Mali privremeni objekti i staklenici oduvijek prisutni po cijelom Kampusu kao dio kulture fakulteta, poslužili su kao inspiracija za smještajni dio sa deset apartmana koji je uklopljen u koncept same parcele. Apartmani su zamišljeni kao slobodno postavljeni lagani volumeni ostakljeni s jedne strane a privatnost je postignuta podizanjem tih elemenata na krov. Oko apartmana po čitavom krovu, formirane su zone gredica sa različitim sadnicama, koje mogu služiti i u edukativne svrhe.
Ideja je napraviti održivu kuću, koja će i materijalima i izgradnjom doprinositi okolini u svakom pogledu. U projektiranju se poseban značaj daje prirodnom osvjetljenju, sa formiranim atrijima i prirodnoj ventilaciji prostora, koje dodatno doprinosi smanjenju energetskih potreba za umjetnom rasvjetom, grijanjem i hlađenjem prostora. Krov i njegova vegetativna prepuštena streha odlični su regulatori topline, a debeli pokrivač koji štiti, čuva kuću od hladnoće zimi i vrućine ljeti.
Krajobrazno rješenje je integralni dio osnovnog koncepta arhitekture i čitave parcele. Najveći dio površine krova prekrivaju sukulenti tipični za krovne vrtove, ostale površine su organizirane u pravilne forme inspirirane uzgojnim prostorima za biljke unutar kojih se stvaraju komunikacijski pravci i manje boravišne zone za korisnike apartmana ali i povremeno korisnike restorana i kampusa.
U kuhinji studentskog restorana agronomskog i šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, dnevno će se pripremati i posluživati jela do maksimalnog kapaciteta od cca 1.500 obroka. Svi radni i uslužni prostori organizirani su na jednom nivou - u prizemlju, da se omogući idealna funkcionalnost i pristup svim jedinicama. Jedna od specifičnosti ove kuhinje je i da ima kontakt sa vanjskim prostorom.

Hotel Lone, prvi dizajn hotel u Hrvatskoj, smješten je u park šumi Monte Mulini, najatraktivnijoj turističkoj zoni Rovinja, u neposrednoj blizini legendarnog hotela Eden i novog butique hotela Monte Mulini. Neposredno okružje hotela je jedinstven i zaštićen ansambl šume Monte Mulini u uvali Lone.
Pojam dizajn hotel govori o prostoru koji njeguje koncept zanimljivog i funkcionalnog oblikovanja osmišljenog od renomiranih hrvatskih kreativaca mlađe generacije; arhitekata, konceptualnih umjetnika, produkt, modnih i grafičkih dizajnera. Arhitekturu hotela potpisuje studio 3LHD, a interijer i mobilijar su dizajnirani i odabrani namjenski za sve sadržaje hotela kako bi se postigao jasan i prepoznatljiv identitet. Oblikovanje namještaja potpisuje Grupa Numen / For Use. Tekstilni dekor i dizajn uniformi osoblja potpisuje modni studio I-GLE. Grafike na tekstilu u sobama izradio je umjetnik Silvio Vujičić. Umjetničke instalacije u lobijima hotela djelo su Ivane Franke - "Room for running ghosts", Silvija Vujičića - "In the hanging garden no one speaks" i modnog studia I-GLE  - tekstilne kompozicije No1, No2, No3. Za izgled Welness&spa centra zaslužan je Studio92, dok je krajobraz hotela definirao Studio Kappo. Vizualni identitet hotela osmišljen je u agenciji Bruketa&Žinić OM.
Identitet hotela prepoznatljiv je kroz oblikovanje pročelja na kojem dominiraju horizontalni potezi - ograde terasa oblikovane kao skošene brodske palube koje se sužavaju prema višim etažama. Kompleksan teren s velikim visinskim razlikama uvjetovao je raspored unutarnjih sadržaja kroz dinamično preplitanje javnih prostora i smještajnih jedinica na svim etažama. Specifični "Y"  tlocrt  omogućio je racionalnu organizacijsku shemu, kvalitetan pogled iz svih soba i okupljanje svih javnih sadržaja oko centralnog lobija koji vertikalno povezuje sve etaže hotela. Na taj se način dobio prostor impresivne veličine i visine sa zanimljivim vizurama u kojem i oko kojega se odvijaju sve vitalne funkcije hotela.

Planiranje novog Kampusa Borongaj ujedno je i stvaranje plana razvoja novog dijela grada, pri čemu se postavljaju dva bitna pitanja: kako stvoriti novi kvalitetan dio grada i koji će biti glavni katalizator razvoja. 3LHD je predložio stvaranje koncepta klastera u zelenoj šumi, jasno definirajući "prazan" prirodni prostor, granice, infrastrukturu i hijerarhiju. Svaki klaster ima izrađenu matricu i svoju specifičnost - javni prostor, javnu zgradu i formirana ulična pročelja te se tako postepeno razvija plan Zelenog Kampusa Borongaj.

Natječaj je tražio idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje podcentra grada Poreča (Špadići - Mali Maj - Veli Maj) tj. novog stambenog naselja sa sportskim i poslovnim sadržajima koje će postati novo gravitacijsko područje sjevernog dijela grada. Parcela je smještena sjeverno od centra, u zoni mješovite namjene, omeđena stambenim i turističko-apartmanskim naseljima u velikoj blizini mora i plaže. Osnovni koncept projekta polazi od analize morfologije istarskih naselja i topografije same parcele povoljno okrenute prema moru. To je omogućilo formiranje osam manjih klastera i odvojene sportske podcjeline složene u mozaik "prirodne" strukture i nove urbanističke matrice, razvijene u potpunosti prema lokalnim obilježjima, koja omogućuje gradnju u fazama. Stambene zgade predviđene projektom su najviše trokatnice sa prolaznim prizemljima, tipološki između obiteljske kuće i stambene zgrade. Klasteri omeđuju unutarnja tematska dvorišta a između njih se nalaze glavni pješački putovi te javni sadržaji u prizemljima zgrada. Dominacijom pješaka sa isključivo pješačkim ulicama želi se stvoriti mjesto socijalnog susreta toliko karakteristično za Mediteran. Na spojevima pješačkih ulica stvaraju se i mali urbani trgovi, a kroz rahlu strukturu otvaraju se kadrovi koji otvaraju pogled prema moru i prodiru u unutarnje blokove u kojima se razvijaju Zelena Dvorišta. Te Zelene oaze, su mali tematski "parkovi" i suvremena interpretacija vrtača ili gromača, a primaju različite sadržaje u funkciji okolne izgradnje - od visokog zelenila, dječjih igrališta, agrikulturnih vrtova do mogućnosti stvaranja malih lokalnih bazena.

Osnovne karakteristike projekta su integracija velikog programskog zadatka u urbanu strukturu Zameta sa ciljem da se ona što manje narušava, i vrednovanje urbane datosti okoliša. Zajednički konceptualni i oblikovni element rukometne dvorane i centra Zamet su "teritorijalne trake" koje se protežu u smjeru sjever-jug, a funkcioniraju istovremeno kao arhitektonski element oblikovanja objekata i spone između parka-škole i ulice. Rukometna dvorana je trećinom svog volumena usječena u teren, a zgrada s javnim i uslužnim sadržajima potpuno se uklopila u teren odnosno ona ga svojim "trakama" stvara. Prostor na krovu nije obilježje samo zgrade poslovnog dijela centra već se i krov dvorane za vrijeme slobodnog korištenja koristi kao svojevrsni produžetak parka smještenog sjeverno od dvorane. Arhitektura javnih sadržaja - trgovačkog centra, Gradske čitaonice i mjesnog odbora - izlazi iz topografije terena i povezuje trg ispred dvorane i trg ispred škole i nastoji se ukomponirati u cjelokupni postojeći kontekst zapadnog Zameta. Dvorana je projektirana za internacionalna sportska nadmetanja i po najsuvremenijim svjetskim, sportskim standardima. Prostor dvorane je zamišljen potpuno fleksibilnim. Gledalište je potpuno koncipirano kao sustav sa teleskopskim tribinama, koje se po potrebi otvaraju i prilagođavaju vrsti natjecanja, broju gledatelja, a kod velikih natjecanja moguće je otvaranjem svih tribina ostvariti 2380 sjedećih mjesta.

Otvaranje velikih multiplex kina dovelo je do odumiranja više starih kino-dvorana u središtu grada. Vlasnik objekata, Grad Zagreb, odlučio je u te prostore useliti nove kulturne sadržaje. Po tom scenariju kino Lika dobilo je ulogu novog Plesnog centra. Pedeset godina suvremene plesne kulture u Zagrebu dalo je oko četrdeset plesnih grupa, koje ovim projektom dobivaju svoje mjesto u samom središtu grada. Kino se nalazilo u zapuštenom stambenom bloku samo 100 metara od glavnog zagrebačkog trga. Čitav zadani program smješten je u staru ljušturu bivšeg kina. U novom plesnom centru nalazi se 3 više-namjenska studija; jedan veliki studio sa 150 sklopivih sjedala, te dva manja studija za vježbanje. Svojevrsni četvrti i jedini novi arhitektonski element ovog centra je novo ulazno predvorje, polivalentan prostor u službi komunikacije i okupljanja. Interpoliran je na osnovni volumen, a njegova zakrivljena forma sugerira pokret i novi je znak i povezujući element između trga i krovne terase. Krovna terasa je peti element i važan dio projekta očuvanja i obnove specifičnog elementa - posljednje zagrebačke otvorene pozornice na krovu.

Bale (talijanski: Valle) su malo istarsko mjesto s 1000 stanovnika, većinom poljodjelaca. Projekt nove sportske dvorane se suočio s bogatim povijesnim, kulturnim i društvenim mediteranskim kontekstom. Zbog toga je interpolacija imala poseban odnos prema zatečenom. Rješenje je nađeno u interpretaciji tradicionalnih načina gradnje uz pomoć novih tehnologija.
Mala kamena tradicionalna kućica, kažun, primjer arhetipske prefabrikacije, iskorišten je kao osnovni strukturalni predložak. Tradicionalni lokalni motiv suhozida je iskorišten kao uzorak i motiv čitavog oplošja.
Nova dvorana izgrađena je uz staru školu. Grad je želio napraviti školsku dvoranu, ali i, zbog veličine samog mjesta, gdje je ovo najveći objekt nakon crkve, javnu dvoranu za društvene sadržaje. Svojom dimenzijom i funkcijom ona postaje najveći javni objekt u mjestu, postaje nova i školska i sportska i gradska dvorana. Volumen je predodređen zadanom funkcijom košarkaškog igrališta, a modificiran je dodatnim programom na galeriji; fitness, sauna, teretana, dok su svlačionice spojene sa školom u niskom volumenu.
Koncept dvorane je potpuno prilagođen traženoj brzini projektiranja i izvedbe od 11 mjeseci, što je bilo moguće izvesti samo sa AB prefabriciranim elementima. Dvorana je kompletno prefabricirana, tako da su svi nosivi i fasadni elementi izvedeni sa AB prefabriciranim elementima. Njeno mimikriziranje i prilagođavanje okolišu je namjerno, postavljanjem što manjeg mjerila, korištenjem krajolika, ali i fasadne obloge iz lokalnog kamena koja je približava izgledu starih kuća.

Grad Split i prostor Rive kao paradigma njegove povijesti i karaktera jedna su od najzanimljivijih i najvažnijih točaka Mediterana. Na javnom natječaju za uređenje i urbanu opremu Rive 3LHD je dobio prvu nagradu. Riječ je urbanom, javnom, vrlo otvorenom i pristupačnom prostoru starom 1700 godina. Nalazi se ispred Dioklecijanove palače, nekadašnjeg doma rimskog cara, iz koje je tijekom stoljeća nastao grad. Na isti način su dimenzije, materijal i oblik modularne mreže betonskih elemenata postavljenih na Rivu diktirali razmještaj svih ostalih elemenata javnog prostora.
Riva je fokalna točka dodira grada s morem. S 250 metara dužine i 55 metara širine, Riva je glavni javni trg, prostor za odvijanje svih društvenih događanja, dnevna šetnica, noćni korzo, mjesto odvijanja sportskih događaja, crkvenih procesija, festivala i proslava. Projekt reartikulira prostor za sva navedena događanja i usklađuje ih u novu integriranu površinu. Osim arhitektonskim oblikovanjem, rješenje i materijalima odgovara na sve uporabne izazove sa kojima se Riva susreće.
Svi elementi i oprema su posebno dizajnirani za ovaj projekt pokušavajući se uklopiti u lokalni duh i atmosferu.

Projekt novog autobusnog terminala i garažne kuće za 900 vozila u Rijeci je jedan od prvih koraka "osvajanja" područja riječke luke, koja se polako počela otvarati gradu. Lokacija se nalazi u dijelu riječke luke koja je oduvijek bila zatvorena za javnost, između željezničkog kolodvora, robnog terminala i putničke luke. Jedan od važnih određujućih faktora oblikovanja je različitost u mjerilu između lučkih skladišta sa jedne i gradskih blokova sa druge strane. Nova zgrada terminala dužinom od 300 metara reminiscira masivnost skladišta, dok su urbani blokovi odredili visinski gabarit i podjelu kuće u zone - blokove sa atrijima. Područje novog terminala okruženo je svim mogućim vrstama prometa - željezničkim, teretnim, lučkim, cestovnim i pješačkim pa je nova infrastruktura zgrade postala urbana strategija, puno više od same arhitekture. Unutar zgrade terminala smješteni su trgovački prostori, autobusni terminal s 18 perona, bus depo za 14 autobusa, javna garaža za 900 vozila, poslovni i javni sadržaji na višim etažama, te višenamjenska dvorana u dijelu obnovljenog postojećeg skladišta. Pješački pristupi osigurani su iz Krešimirove ulice, novooblikovanog trga Žabica i produžene ulice Riva, a svi se objedinjuju na najnižem nivou zgrade, od kuda kreću na više etaže. Projektiranjem je stvoren kvalitetan i dostupan "pješački otok" autobusnog kolodvora sa kojeg je omogućen pristup peronima, bez preklapanja pješačkog i kolnog prometa. Konstrukcija i fasada su čelične i svojevrsna su posveta lučkim kranovima i konstrukcijama, a ujedno omogućavaju veće raspone i kvalitetnije oblikovanje prostora.

Obiteljska kuća za bračni par sa djecom smještena je u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni. Na uskoj i strmoj parceli stajala je obiteljska kuća sagrađena pedesetih godina XX. stoljeća, koja nije koristila potencijale parcele i nije funkcionalno udovoljavala potrebama suvremenog življenja. Velik i lijep vrt nije bio adekvatno valoriziran.
S dvije strane parcela je definirana ulicom, odnosno visokim susjednim objektom.
Iz tih činjenica je izašao osnovni projektni koncept. Tlocrtom "L" oblika i zatvorenim pročeljima kuća se "zaštitila" od ulice i susjednog objekta. Istovremeno je prepoznat i redefiniran vrijedan prostor vrta, a svi su glavni sadržaji orijentirani prema njemu. Dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja čine cjelinu, i, zajedno sa bazenom, su ukopani u tlo i tako pozicionirani na razinu vrta od kojeg su odijeljeni samo staklenom stijenom. Iznad, na razini ulice, je ulazna etaža i ulaz u kuću, garaža sa spremištem, garderoba i radna soba. Roditeljski dio i dio za djecu su nešto povišeni i smješteni su iznad ulazne etaže odnosno dnevnih prostora.
Materijali pročelja u korelaciji su sa prostornom dispozicijom sadržaja. Staklene stijene dnevnih prostora moguće je gotovo posve otvoriti i ostvariti dobru komunikaciju sa terenom, dok je spavaći trakt obložen naizmjenično postavljenim drvenim daskama.

Obiteljska kuća K smještena je u rezidencijalnoj podsljemenskoj zoni, na velikoj parceli i blagoj istočnoj padini uz rub šumskog područja.
Koncept kuće tematizira oblik školjke ili puževe kuće koji se zasniva na spiralnom uvijanju oko svoje osi, pa se tako svi funkcionalni sklopovi kuće spiralno nižu i grade oko centralnog atrija. Atrij je nastao da bi kompenzirao nedostatno osunčanje dnevnih sadržaja te omogućio dvostrano osvjetljenje pojedinih prostorija.
Kuća se maksimalno otvara i dvoetažno raste prema velikoj zelenoj livadi i šumi, dok se prema ulici zatvara jednostavnim jednoetažnim pročeljem sa skrivenim garažnim vratima.
Raznoliki sadržaji koji su našli svoje mjesto u kući kako bi udovoljili potrebama i željama svojih ukućana (korisnika) razvili su se na 600 m2 tlocrtne površine  i na nekoliko poluetaža kako bi se što bolje iskoristila visinska razlika u terenu i vizualno smanjio volumen kuće.  
Sva pročelja i terase kuće obložena su netretiranim tikovim drvenim daskama. Oblaganje drvetom se nastavlja i u interijeru kao posljedica spiralnog kretanja, te kako bi se postigla što intimnija i ugodnija atmosfera.
Završni akcent kuće je zasigurno krovna terasa na koju se dolazi spiralnim vanjskim stubištem obješenim u atriju između prve etaže i krova naglašavajući tako da obiteljska kuća, osim što je dom jednoj obitelji, može postati i prostor za realizaciju različitih društvenih interakcija, prostor ugode, luksuza i hedonizma.

Koncept prezentacije Hrvatske na svjetskoj izložbi EXPO 2005 u Aichiju, Japan se zasniva na ideji, planu i metafori solana. Opća tema "Kap vode" je kulturno proširena u "Kap vode - zrno soli" zbog prepoznatljive osobitosti hrvatskog krajolika i povijesti - solana.
Sol je integralni dio svake kapi morske vode, ali i njene suprotnosti - dobiva se napornim radom. Tako element čovjeka i njegova rada postaje nositeljem pojavne i egzistencijalne metamorfoze kapi vode u zrno soli. Tema ujedinjuje filozofsku i duhovnu maštovitost i stvarnost.
Paviljon je osmišljen više kao događaj nego klasična arhitektura, te se zasniva na vizualnom i taktilnom doživljaju. Prostor stvoren u Japanu je kombinacija živog i medijima prenesenog doživljaja. Kroz pet prostornih cjelina i pet tema ostvaruje se ukupan događaj/doživljaj. Nizaju se prostori dobrodošlice, u moru, iz mora, pod suncem, nad Hrvatskom te na kraju prostor zahvalnosti i rastanka.

Svjetska izložba EXPO 2008 u Zaragozi u Španjolskoj zamišljena je kao cjelina u koju su uklopljene države izlagači. Kako je glavna tema Expo-a "Voda i održivi razvoj" velika je važnost pridodana našem planetu i njegovoj budućnosti. Tako je zamišljeno, da cijelo područje expo-a nakon završetka izložbe bude prefunkcionirano u poslovni park. Osnovne konstrukcije su zadane i zemlje izlagači se svojim idejama uklapaju u postojeću cjelinu.
Odgovor Hrvatske na glavnu temu sažet je pod motom "Kap vode - zrno soli". Osnovni dio vode, molekula H20, nosioc je cijelog života na Zemlji, a sol je integralni dio morske vode. Putovanje Hrvatskim paviljonom počinje ulaskom u more, nastavlja se na površini, a završava letom iznad hrvatske. U izlaznoj prostoriji posjetioce dočekuje novo jedinstveno iskustvo - ulaze u oazu vode i prirode. Izložba je zamišljena kao doživljaj u kojem sudjeluju svi posjetiteljevi osjeti. Specijalni vizualno-akustični efekti dočaravaju putovanje kroz more, Hrvatsku i prirodu.

Na prostoru natječajnog projekta, križanju ulica Miramarska i Bednjanska sudaraju se dva urbanistička koncepta grada; sjeverni sa čvrstim blokovima donjeg grada zaustavljenih željezničkom prugom i južni, primarno razvijen uz Vukovarsku ulicu, naglašeno modernističkog karaktera s dominantnim zgradama uglavnom javnog i društvenog karaktera.
Koncept nagrađenog projekta proizlazi iz oblikovanja jedinstvenog objekta koji će u sebi pomiriti okolnu urbanističku matricu i  zadovoljiti zadani program. Rješenje s dva međusobno povezana volumena, tornja s 20 etaža i nižeg dijela s 5 etaža, objedinilo je planirane ciljeve i ostvarilo kvalitetan odnos sa susjednim građevinama. Međuprostor dvaju volumena - poluotvoreni atriji, povezuju unutarnji prostor poslovnog centra s okolnim javnim pješačkim površinama. U podzemnom dijelu poslovnog centra smještena je garaža za preko 400 vozila, a prizemlje je prostor pristupa centru, sa javnim trgovačko-ugostiteljskim sadržaji. Više etaže zgrade rezervirane su za poslovne korisnike, dok najviša etaža pripada vidikovcu s kojeg se pruža jedinstven pogled na panoramu Zagreba. Jednostavnim, istovremeno iznimno atraktivnim efektom oblikovanja pročelja uvlačenjem i izvlačenjem staklenih modula, zgrada poslovnog centra Miramare dobila je prepoznatljivost, jedinstvenost  i posebnu vrijednost.

Neposredna okolina i povijesna gradska cjelina Firula i okolice, jedan su od najugodnijih splitskih gradskih predjela za život, rad i rekreaciju. Izuzetna lokacija ove privatne poliklinike je jedna od njenih najvećih prednosti. Blizina drugih najvažnijih bolničkih sadržaja na Firulama, blizina mora i svježeg zraka, također joj daje na bitnosti i važnosti.
Budući da objekti ovakvog zadanog programa i funkcije, zahtijevaju maksimalnu pragmatičnost i poštivanje zadanog programa, te maksimalnu tehničko-tehnološku opremljenost i funkcionalnost logičan je razvoj funkcija po vertikali koji omogućuje smještaj svih polikliničkih sadržaja, dijagnostike, ordinacija i laboratorija  prema traženim etažama. Svi javni sadržaji smješteni su u suterensku, prizemnu i prve etaže objekta, dok su stacionar i administracija na višim etažama, a garaže u donjim podzemnim etažama.
Glavni vizualni element i akcent kuće je ovojnica od horizontalnih traka. Ona potpuno obuhvaća kuću kao što zavoj štiti pacijenta. Ovojnica ima višeznačnu ulogu opne koja štiti od sunca, regulator je svjetla, sakriva, otkriva, te kadrira pogled. Ona je i klasična "škura", a inspirirana je prvenstveno  jednim od najprepoznatljivijih elemenata moderne arhitekture Splita - brisolejima Ive Radića.
Atriji/loggie po svim etažama prisutni su kao isječak vanjskog prostora, međuprostor i polujavna kontaktna zona. Spajaju i dijele ostale prostore kuće, a umjesto klasičnog introvertiranog bolničkog koridora, omogućuju jednu relaksirajuću zonu, u kojoj ste okruženi komadićem (mediteranskog) zelenila, na drvenoj terasi i s vanjskim pogledom na more i okolne otoke. U njemu se pacijenti osoblje i posjetioci, mogu odmoriti, udahnuti svježi morski zrak i prošetati do njih (u pidžamama).

Prepoznavanje elemenata i identificiranje izrazito linearnog karaktera grada Šibenika, koji se razvio duž dominantnih tijekova prometa prateći konfiguraciju terena, motiv su i inspiracija za novi projekt Drage u Šibeniku. Atributi identiteta, fizičke karakteristike i urbane kvalitete grada Šibenika, najznačajniji su elementi kojima se ovaj projekt bavi, te osnovni impuls i inspiracija za koncept daljnjeg razvoja ovog dijela grada. Predloženi plan omogućuje kontinuirani razvoj grada na puno širem području od onog zadanog programom.
Budući da recentna gradnja prati glavne prometne arterije, tretman guste gradske strukture i nove strukture istočnog dijela i njihova povezanost je namjerno potencirana. Povezivanjem i "prirodnim" nastavljanjem glavnih linearnih smjerova postojećih ulica sa zapada i istoka, tvori se mreža novih ulica, koje potpuno definiraju novi prostor i novoplaniranu strukturu.
Prateći prirodnu konfiguraciju i pad terena prema moru, tvore se urbane terase, na kojima se razvijaju novi blokovi. Urbane terase utkane u memoriju grada, povezane su pješačkim transverzalama, malim kalama i proširenjima - pjacetama koje čine novi javni prostor.
Pet vertikala, koje se uzdižu iz novih blokova, postaju glavni akcenti novog prostora. One nastavljaju sa tradicijom šibenskih vertikala, još od crkvenih tornjeva, pa do prvih stambenih nebodera ("crvenog" i "plavog").
Prostor Drage nalazi se u središnjem dijelu grada Šibenika i kao takav predstavlja potencijal za razvoj novog administrativnog i kulturnog centra grada. U toj su zoni već smješteni brojni javni, upravni i kulturni sadržaji. Pojačavanje gustoće i raznolikosti sadržaja tj. urbani mix javnih, stambenih, turističkih, komercijalnih, kulturnih i poslovnih sadržaja produžuje život zone na 24h. Povišena gustoća ujedno je i preduvjet za razvoj sadašnje obale i njeno proširenje kako bi se mogla realizirati kao nova gradska riva i omogućiti aktivni izlaz grada na more. Izmještanjem kolodvora i tržnice na novu lokaciju unutar šire zone stvara se prostor za realizaciju primjerenijih sadržaja.
Rješenjem su dobiveni linearni izduženi blokovi zgrada smješteni na granicama prijelaza sa višeg na nižu terasu primarno sa dva ulična pročelja. Raznolikost u tretmanu pročelja i u oblikovanju volumena stimulirana i inspirirana ritmom ulica i vizura stare Šibenske jezgre, doprinosi harmoničnom ritmu volumena, pročelja ulica, prolaza i kaskada.

Pravilan urbanistički raster uvijek je bio dominantni motiv u planiranju Zadra, element regulacije čitavog prostora i prepoznatljivi simbol grada. Autoritet već postojećeg rastera u kontekstu ovog projekta nameće se kao bitan element razvoja čitavog područja budućeg kampusa.
Prvi značajan novi objekt koji se planira izgraditi na području novog zadarskog kampusa je Sveučilišna knjižnica. Ona mora funkcionirati u okruženju u kakvom bi danas bila smještena, a ne samo u idealnim shemama zamišljenim u budućnosti. Jedna od glavnih zadaća suvremene knjižnice je socijalna obveza da udomi ne samo knjige već i informacijske medije i omogući im prostor za eksplozivnu multiplikaciju.
Urbanističkim postavljanjem volumena same zgrade na jugoistočni rub parcele i zadavanjem urbanističkih parametara potpuno se određuje njezin karakter. Ovojnica u kojoj se mora ostvariti zadani program knjižnice je ujedno i okvir zadanog kontejnera.
Glavna komunikacijska os postavljena je u smjeru istok - zapad tj. od parka prema ulici što jasno definira glavni ulaz (iz parka) i otvara prostor prizemlja u tom smjeru. Iza tako stvorenog velikog prolaza koji je glavno mjesto susreta i komunikacije prostor se potpuno otvara i širi vertikalno prema gore. Otvorenost galerija pojedinog kata i njihova vizualna dostupnost, te reprezentativne javne stube, koje smo prozvali Zoranićeve stube, penju se i simbolički na "planinu znanja", kao što se u alegorijskom epu Planine penje Petar Zoranić.
Zbog mediteranskog podneblja, ali i zbog fizičke zaštite samog sadržaja knjižnice, jednostavni volumen introvertirane kuće tražio je i jednostavnu ekspresiju vanjskog volumena i pročelja knjižnice. Vertikalno slaganje slojeva pročelja, sa razmakom, čini ju i izvana više zatvorenom, ali ti slojevi poništavaju, dematerijaliziraju njene stvarne dimenzije.
Inspiracija za pročelje je pronađena, osim u hrpi složenih knjiga, i u lokalnom materijalu. Jedan od karakterističnih kamena lokalnog podneblja je benkovački kamen. Vrlo specifičan, jednostavan, narodski, u upotrebi već stoljećima. Njegova najmasovnija upotreba je u pločastom obliku i njegovo slaganje je vrlo nasumično i uvijek ga možemo naći naslaganog na hrpu.

Sportsko-poslovni kompleks Spaladium Centar smješten je na sjevernom dijelu splitskog poluotoka, u neposrednoj blizini Poljuda, sportskog kompleksa s nogometnim stadionom i bazenom.
Sportsko - poslovni kompleks čine rukometna dvorana kapaciteta 12 000 gledatelja, trgovački centar od 30 000 m2, poslovni toranj 100 metara visine unutar kojeg je kongresna dvorana, wellness, skybar i ekskluzivni restoran na zadnjem katu s pogledom na čitav grad, okolicu i otoke u splitskom arhipelagu. Projektiran je i parking za 1 500 pgm. Trgovački centar osigurava posjećenost kompleksu i kada rukometna dvorana nije otvorena. Dvorana je polivalentna; osim za rukomet, koristit će se za košarku, tenis, odbojku, boks, moto-cross te za sajmove, kongrese, izložbe, koncerte i slično. Split će tako dobiti prostor za sport, zabavu, kulturu i odmor koji će aktivirati i reafirmirati sjeverni dio splitskog poluotoka.
Kompleks ostvaruje ravnotežu između niskog glavnog volumena i vertikale tornja. Kontrast horizontale i vertikale je kompozicijski i urbanistički postavljen tako da lokaciji daje veći značaj. On je poput nosača brodova; platforme koja udomljava više atraktivnih sadržaja, s vertikalom koja je svojevrsni svjetionik; orjentir i znak lokacije. On je i ulaz u novi dio grada, njegovu budućnost i otvaranje grada sjevernoj luci.
Objekt je oblikovno integriran u kompaktnu cjelinu, obuhvaćen jednom opnom, dok objedinjuje funkcionalno različite sadržaje te omogućava njihovo istovremeno korištenje tijekom cijele godine.

link
Spaladium Centar

Nova stambena zgrada br. 50 u predjelu Sv.Vid u Rovinju, odgovara na nekoliko bitnih kontekstualnih pitanja. Kontekst Mediterana, specifična klima, način života, kontakt s otvorenim prostorima, zaštita od sunca, neke su od tema koje su bitno utjecale na oblikovanje i funkcioniranje zgrade. Lokalni kontekst rovinjskih kala je osnovni oblikovni element koji ovu zgradu čini specifičnom i originalnom. Ideja je grupiranja stambenih jedinica oko dvije stambeno komunikacijske vertikalne praznine, svojevrsne kale, koja formalno dijeli objekt na tri stambena dijela, međusobno povezana tim elementom.
Zbog blage mediteranske klime i mogućnosti boravka na otvorenom više od 6 mjeseci godišnje; ti zajednički prostori su otvoreni, zaštićeni mrežom i funkcioniraju kao zeleni vrt svih stanara, ali i otvoreni i natkriveni stubišni predprostor, preko kojeg se ulazi u dva stana na svakoj etaži. Vanjski prostori stambenih jedinica mijenjaju svoj karakter kroz etaže; u prizemnim stanovima to su terase na terenu u zelenilu, na prvoj etaži se uvlače i postaju duboke loggie, dok su na posljednjoj etaži uvučeni u stan i formiraju unutarnji atrij tako da ih pretvaraju u patio kuće.
Stanovi su tipološki podijeljeni u dvije vrste; bočni stanovi i bilateralni stanovi. Šest bočnih stanova (tri na svakoj strani) imaju trostranu orijentaciju, to je velika prostorna prednost, koja stanu daje kvalitetu kuće. Svi stanovi su svijetli i osunčani, opremljeni prostranim dnevnim boravcima, velikim spavaćim sobama, dvjema kupaonicama, kuhinjom sa blagovanjem, vrhunskim parketom u svim javnim dijelovima i keramičkim pločicama u sanitarijama. Stanovi su veličine od 90 do 100m2, imaju garažno parkirni prostor u podrumljenom dijelu kuće s direktnom suhom vezom prema stanu.
Specifičnost kuće, osim istaknutih volumena je i oblikovanje svih prozora i otvora kuće, koji su velikih dimenzija i objedinjuju prozore koji se otvaraju s fiksnim ostakljenim dijelovima. Taj element je rezultat promišljanja ideje o jednom otvoru po prostoriji, ali koji bi bio većih dimenzija, kako bi stanovi dobili više svjetla, a kuća specifično oblikovanje. Nenametljivi glavni volumeni kuće su ožbukani najkvalitetnijom žbukom u maniri najboljih istarskih kuća.

Namjera projekta uređenja Duilova pod radnim imenom SWS 2015, bila je oplemeniti južno pročelje Splita s urbanom infrastrukturnom regulacijskom matricom, te afirmirati ideju izlaska grada na obalu. Ovo je posljednja lokacija na splitskoj obali na kojoj se može ostvariti kvalitetni urbani kontakt s morem, intenzitet kojega bi bitno utjecao na redefiniranje puno širih prostornih odnosa od onih zadanih natječajnim programom. Sličan potencijal na splitskom poluotoku sadrži još samo sjeverni dio Splita na potezu od Lore do Solina, koji je pogodniji za osmišljavanje suvremene poslovne zone ali tek kad se za takvim programima stvori potreba.
Temeljno polazište ovog projekta je dovesti grad na more u punom intenzitetu - odnosno biti na moru i s morem funkcionalno povezan, na način kako su to napravili danas vodeći europski i svjetski gradovi, provođenjem smišljenih i dugoročnih politika prostornog razvoja - poput Barcelone, Valencije, Roterdama, Sidneyja i dr..

Današnji veliki prostor gradskog parkirališta u Poreču izuzetan je potencijal grada zbog blizine povijesne jezgre i mora, sjecišta pješačkih kretanja, prometnog pristupa gradu i kontaktnih zona. Jasno definirane kontaktne zone omogućuju formiranje javnog urbanog prostora na zadanoj lokaciji. Velika zelena integrirajuća ploha puna je sadržaja na svojoj površini. To postaje javna površina grada koja sugerira otvorenost, prolaznost na i ispod površine. Ispod zelene plohe je veliki parking čija veličina varira obzirom na sezonu. Dio parkirališnog prostora koristi se van sezone kao javni natkriveni sadržaj - dvorana za različita javna događanja, a u ostalim dijelovima savijene plohe smješteni su poslovni i trgovački sadržaji. Gornji javni sadržaji služe prvenstveno javnim potrebama grada, ali i zadržavanju građana i korisnika. Park je oblikovno integralan, a funkcionalno dovoljno kompleksan da bude korišten tijekom cijele godine. Terase ugostiteljskih objekata, sportski tereni za squash, odbojku na pijesku, košarku, dječje igralište, boravak uz različite atraktore pružaju korisniku raznolikost u smislu korištenja i doživljavanja prostora. Prema turističkoj strategiji razvoja Istre, Poreč je pozicioniran kao grad zabave. Ovaj koncept Zelenog foruma potpuno odgovara toj strategiji te omogućava da se na tako zamišljenom javnom prostoru odvijaju sva bitna događanja - sajmovi, karnevali, proslave, fešte, koncerti na otvorenom, procesije... Ovim projektom Poreč se pozicionira kao bitan sajmišni centar regije.

Gradski nogometni stadion na Kajzerici u Novom Zagrebu novi je znak u prostoru grada. Snaga njegovog oblikovanja učvršćuje njegovu neposrednu okolicu. Projektirani stadion za više od 50.000 posjetitelja pridonosi suvremenom skylineu grada, a svojom pojavnošću osigurava dolazak vrhunskog svjetskog sporta, zabave i businessa u grad. Pozicioniranjem Stadiona u sportsko rekreativnu zonu hipodroma, na uzdignuti veliki pristupni plato, stadion postaje u potpunosti prepoznatljiv simbol. Nameće se kao moćna i samostalna građevina koja dominira prostorom hipodroma, zelene zone Save i Bundeka, vidljiva s gotovo svih okolnih pozicija s obje obale Save. Prostor obuhvata podijeljen je u tri zone, sukladno projektnom programu, odnosno u tri faze, sukladno financijskom okviru gradnje.
Sjeverna zona, ujedno i prva faza gradnje, omogućuje nesmetano građenje stadiona, neovisno o okolnim naseljima, parcelama i Zagrebačkom Velesajmu.
Središnja zona, druga faza gradnje, bitna je za razvoj stadiona, jer se na njoj razvijaju servisi stadiona, ali i infrastrukturni objekti koji koriste sve zone (javne garaže, parkiranje autobusa i slično).
Južna zona i treća faza gradnje, obuhvaća čitav prostor Velesajma i sve njegove objekte. Ona označava gradnju novih poslovnih, trgovačkih i stambenih sadržaja, novog komercijalnog centra. Unutar novoformiranih kazeta - "blokova" smještaju se hoteli, kongresni centar, javni prostori, shopping mall-ovi, poslovni centri i obavezno stanovanje. Integracija svih ovih sadržaja osigurava cjelodnevni život centra i donosi Novom Zagrebu dugo očekivani društveni centar grada. Smještajem stadiona izvan zone Velesajma ostavlja se mogućnost za gustu i visoku izgradnju interpoliranih objekata koeficijenta 4 i više, s čime se može u potpunosti osigurati financiranje gradnje stadiona i infrastrukturnih građevina poput novih mostova i prometnica. Inspiracija za kružnu arenu je proizašla iz mnogih prikladnih oblika i pojava. Na primjer, poznati takozvani Magnusov efekt (prema Gustavu Magnusu koji ga je prvi objasnio 1852. godine), Coriolisova sila ili u nogometnom žargonu "felša", jedan od najtežih, ali i najatraktivnijih nogometnih udaraca, kada se lopta udara i kada rotira, ima otklon od pravocrtne putanje. Zatim tu je i tradicionalno ime zagrebačkog peciva "kajzerice", koja osim svog imena, a u kontekstu suvremene arene podsjeća i na antičku uzrečicu "kruha i igara", dok u svom geometrijskom obliku ima gotovo identičan oblik projektiranog stadiona. Gradnjom stadiona i njegove nove okolice, u stvarnom i simboličnom smislu započinje revitalizacije "uspavanog" dijela grada, dolazi do ekspanzije interesa za podizanje standarda cjelokupne lokacije, a prostor razvoja Novog Zagreba postaje prostor novog razvoja Zagreba. Smještanjem stadiona u sjevernu zonu uz savski nasip oblikuje se centralni sportsko-rekreacijski park dimenzija i sadržaja primjerenog metropoli. Centralni gradski stadion ujedno i glavni nacionalni stadion, u neposrednom i širem radijusu dobiva prostor koji mu je primjeren. Stadion postaje novi landmark Zagreba.

Rezidencija Central je sofisticirani novi koncept urbanog luksuznog življenja nešto što još do sada nije bilo ponuđeno u apartmanskom stanovanju na našem tržištu. Ideja ovog projekta je da se uvede nova kategorija stanovanja ili življenja u rezidenciji koja je i opremom i uslugom slična boravku u luksuznom hotelu u urbanoj metropoli. Iz svakog doma iz ove Rezidencije pruža se pogled na stoljetnu zagrebačku Katedralu, što ju čini najekskluzivnijom stambenom zgradom u Zagrebu. Najbolja pozicija u gradu i neposredna blizina najvažnijih točaka u gradu - Trg Bana J. Jelačića, Dolac, Ribnjak, Zrinjevac, Ilica, Gajeva čine dodatnu kvalitetu urbanog života. Ovo je mjesto za ljude koji žele živjeti u ekskluzivnom stambenom prostoru, a konzumirati sve sadržaje urbane metropole. Ideja je izgraditi dom, utočište od buke velegrada, istovremeno suvremen, rafiniraniranih detalja i sofisticiranog ambijenta. Koncept zgrade je suvremena rezidencija sa krajnje unikatnim apartmanima i gradskim kućama*. U najboljoj tradiciji zagrebačkih pješačkih prolaza, ovaj stambeni kompleks ima pješački prolaz kroz čitavu kuću. Prolaz ide kroz čitav blok od Trga Bana J. Jelačića kroz zgradu Gradskog podruma sve do Cesarčeve i Kurelčeve ulice, a glavni unutarnji klimaks ima u prostranom zelenom vrtu u centru stambenog kompleksa Unutarnji vrt je ozelenjeni prostorni intermezzo, na koji su orjentirani svi dodatni sadržaji zgrade. Oko njega na jednoj podzemnoj i dvije nadzemne etaže nalazimo sve sadržaje koji čine taj kompleks toliko ekskluzivnim.

Novi Put Svile je budući kulturni i tematski park u gradu Xi'Anu, jednoj od historijskih kineskih prijestolnica, koja želi postati kulturno središte Kine. Projekt je natječajni rad za međunarodni pozivni arhitektonski natječaj. Reflektirajući povijesni utjecaj Puta Svile na kulturnu razmjenu između Azije i Europe, projekt Novog Puta Svile istražuje suvremeni utjecaj globalnih komunikacija i putovanja na prožimanje kultura. Na lokaciji novog parka sa jezerom predviđen je međunarodni natječaj na 9 lokacija za 9 kuća - kulturno povijesnih zona koje bi reprezentirale 9 regija na koje je utjecao Put Svile od Europe (Zapadna, Istočna, Mediteran, Skandinavija) preko Male Azije (turska i hebrejska zona) do Perzije i konačno Kine. Više od dijela tematskog parka, zadatak je bio na danoj lokaciji projektirati sadržaj koji bi istovremeno definirao regiju koju predstavlja (3LHD je radio destinaciju Istočna Europa), njen kulturnopovijesni kontekst, odnos sa okolnim dijelovima parka/regijama i odnos sa gradskom matricom Xi´ana s kojom graniči. Područje Istočne Europe je uvijek bilo geopolitičko sjecište naroda, kultura, znanja i tehnologija, prostor u stalnoj mijeni. I kao što je geografski i politički karakter Istočne Europe svojevrsna polupropusna membrana (engl.= semipermeable membrane), na isti način je tretiran i koncept kuće. Multifunkcionalan objekt je projektiran da bude usklađen sa zadanim kontekstom. Topografija, krajolik, klima, prostor i atmosfera objedinjeni su u jedinstven (samo)održiv organizam pod zelenim krovom. Zgrada je definirana kombinacijom prirodnog i artificijelnog "krajolika". Naglašenom horizontalnom formom i kontinuitetom prostora sugerira otvorenost i pristupačnost. Unutar 23 000 m2 kuće su Teatar s 500 mjesta, izložbeni prostori unutar kuće i na otvorenom, Knjižnica, Arhiva i manji apartmanski dio.

Poslovni toranj 123 je natječajni projekt za novi poslovni toranj i najvišu zgradu u Zagrebu i Hrvatskoj. Koncept projekta temeljen je na percepciji nedostatka kvalitetnog urbanog javnog prostora na užoj i široj lokaciji. Analiza je pokazala koegzistenciju dviju matrica - modernističke urbane i relikta ruralne koju je apsorbirao gradski prostor - pokazavši da oba modela nemaju dovoljno kvalitetnog javnog prostora.Urbanim koncipiranjem čitave ulazne avenije u Zagreb kao glavne zone poslovnih vertikala dobiva se posve nova percepcija ulazne slike grada.
Novi Poslovni toranj 123 je glavni akcent tog prostora i sa visinom od 123 metra i naprednom DIAGRID konstrukcijom bit će najsuvremenija građevina u gradu. Riječ je o dijagonalnom konstruktivnom konceptu kojeg odlikuju čvrstoća, sigurnost i ekonomičnost. Trapezoidni tlocrtni oblik je potpuno oslobođen stupova i omogućuje različite tlocrtne rasporede. Sadržaji unutar tornja podijeljeni su na poslovne i javne. U prizemlju je visoki, više-etažni lobby pristupačan iz više smjerova i sa više razina, a takvi javni sadržaji se javljaju i na pola visine Tornja (cafe i restaurant), te na zadnjoj etaži na kojoj je predviđen vidikovac sa pogledom od 360° i Muzej urbanističkog razvoja Zagreba. Prostor krova rezerviran je za helidrom. Poslovni toranj 123 bit će najviša zgrada u Hrvatskoj i regiji.

Više od petnaest godina uz glavnu zagrebačku zapadnu ulaznu aveniju stoji nedovršena poslovna zgrada, tzv. "Cimos". Novi vlasnik odlučio je, uz djelomično proširenje i nadogradnju, dovršiti objekt. Novi projekt uzeo je u obzir postojeće konstruktivno i oblikovno stanje, kao i želje naručitelja. Volumen zgrade sastoji se od dva dijela, višeg - poslovne namijene, i nižeg namijenjenog trgovačkim sadržajima i parkiranju. Projekt nije bitnije mijenjao inicijalne funkcije. U oblikovnom smislu njegovi najvažniji elementi su pročelje i atraktivan ulazni lobbby. Novo stakleno pročelje okružuje objekt i svojom tlortnom krivuljom "smekšava" konturu zgrade. Vertikalni brisoleji u punoj visini objekta, osim primarne funkcije, dodatno pospješuju taj efekt. Iz ulaznog lobbya vodi glavna vertikalna komunikacija, stubište i liftovi. Poslovne etaže koncipirane su kao "open space", fleksibilan prostor koji se može naknadno definirati prema specifičnim potrebama.Dogradnjom postojećih etaža povećana je njihova pojedinačna površina, a dogradnja nižeg dijela objekta povećala je parkirne kapacitete.

Iblerov Prolaz smjestio se unutar jednog od zagrebačkih donjogradskih blokova. Ime je dobio po poznatom arhitektu Dragi Ibleru, projektantu zgrada koje definiraju Prolaz prema Vlaškoj i Martićevoj ulici. Prvi objekti na tom mjestu sagrađeni su još u prvoj četvrtini XX. stoljeća. Do danas su u prostor uglavnom bili smješteni poslovni i trgovački sadržaji koji su vremenom nestali a prostori ostali neiskorišteni i zapušteni.Projekt novog Iblerovog Prolaza predstavlja koncept kreiranja urbanog katalizatora koji aktivira i redefinira donjogradski kontekst. Sadržajno i oblikovno prostor, iako zadržava prvotnu namjenu, dobija posve nov metropolitanski karakter. Ekskluzivni poslovni, prodajni i ugostiteljski sadržaji smještaju se u urbaniziranu strukturu koja reminiscira pješačku ulicu. Prolaz se vezuje na zagrebačku tradiciju passagea poput Oktogona.Javni prostor ulice dijelom je zatvoreni prostor (postojeći objekt s bačvastim svodom), dijelom je otvoren - trg, a nad dijelom prolaza je predviđena pergola.Uz javni prostor_ulicu u rekonstruiranim postojećim objektima predviđeni su lokali trgovačke namjene različite veličine.

U cilju ukupnog razvoja Općine Bale i blagostanja lokalnog stanovništva predlaže se model razvoja koji se temelji na već postojećem prirodnom i kulturnom bogatstvu. Glavni interes lokalnih stanovnika Općine Bale bio je zaštita obale od prevelike izgradnje i iznalaženje strategije za održiv razvoj čitave općine.
Stvaranje prepoznatljivosti destinacije Bala temelji se na nekoliko autentičnih elemenata pronađenih u samoj regiji. Bale će se s obzirom na njih definirati kao regija endemične masline Buža, stanište leptira, lokalitet paleontologije i dinosaura, područje tradicionalnih, rustikalnih gospodarstava - stancija i kao nekadašnje prebivalište plemenitaške venecijanske obitelji Bembo.
Prvi nivo studije je koncipiran kao "reklamni" film o viziji budućnosti Bala. Sastavljen je iz šest priča iz budućnosti koje govore o novim kapacitetima uklopljenim u okoliš, tvrđavama i stancijama pretvorenim u turistički smještaj, o zaštićenom srednjovjekovnom gradu Bale, o muzeju dinosaura i tematskom parku, rekreacijskim zonama te multimedijalnom centru posvećenom leptirima. Stanovnici, lokalna uprava i Ministarstvo prostornog uređenja Republike Hrvatske izvrsno su prihvatili studiju i smjer razvoja postavljen u njoj. Smatramo da ona predstavlja jedan od mogućih modela razvoja koji se mogu primijeniti i u drugim lokalnim zajednicama u Hrvatskoj. Projekt štiti prirodni krajolik i ne predviđa veliku novu izgradnju u prostoru. Turizam ili progres nisu procesi koje možemo zaustaviti, ali ih možemo kontrolirati.

Pojavom novih i modernih multipleks kino dvorana stara zagrebačka kina u urbanim blokovima centra grada postupno su počela odumirati, a prostori propadati. Uočivši to, grad Zagreb je počeo sa prenamjenom tih prostora za potrebe kulture.
Bivše kino Apolo tipična je dvorišna zgrada u donjogradskom zagrebačkom bloku, sa javnim predprostorom velikih mogućnosti, ali koji je, kao i u većine donjogradskih blokova, neuređen. Unatoč starosti (sagrađen 1890. godine), objekt starog kina je imao dobre predispozicije za preuređenje u novi teatar.Novo kazalište je formirano unutar postojećih gabarita bivšeg kina, a zgrada je zadržala svoj orginalni tlocrtni oblik, veličinu i fasadu. Projekt potpuno pročišćava staru strukturu i unutrašnjost, potencira njene kvalitete i u postojeću ljusku impostira novi kazališni sadržaj sa 220 gledališnih mjesta. Projekt se ne ograničava na konstruktivno-arhitektonsku domenu, već kreira kompletan vizualni identitet, preko teatarskih inscenacija pojedinih neteatarskih prostora od ulaznog reklamnog panoa, preko ulaznog lobbya, prostora cafea, do same teatarske dvorane.

Rekonstrukcija i dogradnja komunalne zgrade groblja Kozala, te uređenje trga na ulazu u groblje značajno poboljšava taj javni prostor grada Rijeke. Prostor groblja dio je zaštićene povijesne cjeline, kao jedno od rijetkih vrijednih groblja iz doba secesije.Analizom zadatka i postojećeg stanja javila se potreba da se artikulira i oblikuje trg kao mjesto okupljanja i zadržavanja, te neatraktivni sadržaji zaklone od pogleda posjetitelja. Zato se novo pročelje jedinstvenog objekta tretira kao "lebdeća" kulisa trga u kojoj se zrcali postojeće zelenilo. Projektiranje trga ispred objekta prestavlja intermezzo na krivulji šetališta iz smjera parka prema groblju. Materijal plohe je bijeli kulir od grobnog bijelog lomljenca, univerzalnog elementa prepoznatljivosti prisustva groblja, ali transformiranog u tri vrste obrade; rastresit, terazzo i polirani terazzo.Projekt je sačuvao cvjećarske kioske, smjestivši ih pod "lebdeći" volumen kuće u staklene cilindre, čime dodatno vizualno naglašavaju novu intervenciju. Oni istovremeno maskiraju vertikalne nosive elemente same kuće.

Vila je smještena u prirodni okoliš na obroncima Cmroka u vrlo privlačnom dijelu Zagreba.
Uobičajeni raspored obiteljske kuće je morao biti prilagođen vrlo strmom terenu. Umjesto tradicionalnih podjela na prizemlje i kat te javno i privatno, kuća je organizirana kao niz jedinica. Integrirajući vanjski i unutarnji prostor, nekoliko jedinica je povezano u obliku horizontalnog i vertikalnog meandra. Oplatom od šperploče i zelenog bakra željeli smo pokazati pozitivan stav prema okolnom području.

Most hrvatskih branitelja  je prostorna intervencija i urbani javni objekt, konstrukcija sa taktilnim svojstvima i simboličan objekt. To je pješački most koji u sebi osim utilitarne funkcije utjelovljuje i memoriju na hrvatske branitelje, to je mjesto memorije i pieteta, ali istodobno i društvenog okupljanja i druženja. Smješten je u samom središtu Rijeke, na kanalu koji odvaja povijesni centar od bivše luke, na jednoj od najpotentnijih lokacija za buduću izgradnju (trenutno ju okupira gradsko parkiralište koje će u budućnosti postati park). Most je zamišljen kao ekstremno tanka ploča (65cm) prebačena preko kanala u karakterističnom L-obliku, proteže se preko kanala i završava monumentalnim vertikalnim akcentom. Definiranje javnog prostora postignuto je isključivo kroz samu strukturu objekta koji je istovremeno morao biti prepoznat kao memorijalni objekt. Četverogodišnje istraživanje rezultiralo je konstrukcijom posebno dizajniranom i proizvedenom isključivo za ovaj projekt. Svaki dio mosta je dizajniran kao industrijski osmišljen i proizveden produkt i zatim sastavljen na lokaciji. 150 tona teška čelična konstrukcija mosta proizvedena je u lokalnom brodogradilištu i u jednom komadu prevezena na posebno dizajniranoj barži morskim putem na lokaciju. Kako je most na svom putu prema lokaciji morao proći ispod dva postojeća mosta, barža je dizajnirana tako da u vrijeme najnižeg vodostaja može potonuti i proći zajedno sa svojim teretom ispod postojećih mostova. Ovaj urbani javni hibrid promijenio je sliku grada kako u materijalnom tako i u mentalnom smislu i postigao je svoj cilj da bude Memorijalni Most.