Najvažniji element i inspiracija za ovaj projekt je sama lokacija sa izuzetno kvalitetnim postojećim visokim zelenilom, koje je gusto raspoređeno po čitavoj parceli i koje se sa zapada postepeno razrjeđuje prema istočnom rubu parcele. Ideja novog Paviljona / Restorana je da konstruira prostor maksimalno uvažavajući kvalitetno visoko drveće na parceli, čijim se mapiranjem potpuno definira preostali mogući teritorij za izgradnju. Podizanjem "izrezanog" zelenog teritorija u zrak, dobiva se prostor "ispod". Duž cijelog ruba krova formirana je tzv. vegetativna streha, osnovni oblikovni i funkcionalni element i sezonski regulator svjetla.
Da bi se povećala transparentnost prostora oko stabala se stvaraju otvoreni prostori atrija, koji puštaju svjetlost u sve dijelove objekta i omogućuju vizualnu i fizičku povezanost s prirodnim okolišem. Veliki ulazni atrij je i glavni ulazni trg, mjesto okupljanja, otvorena terasa i glavni ulaz u sve prostore objekta. Smještaj glavnih restorana (menze i a'la carte) je uz dva glavna atrija objekta. Prostor menze je okrenut na Park Šumu na zapadu i sa kliznim stijenama je omogućeno njegovo proširenje na vanjski prostor. Prostor studentskog zbora i dvorane dio su istočnog volumena, koji omogućava i jednostavnu faznost izgradnje. Mali privremeni objekti i staklenici oduvijek prisutni po cijelom Kampusu kao dio kulture fakulteta, poslužili su kao inspiracija za smještajni dio sa deset apartmana koji je uklopljen u koncept same parcele. Apartmani su zamišljeni kao slobodno postavljeni lagani volumeni ostakljeni s jedne strane a privatnost je postignuta podizanjem tih elemenata na krov. Oko apartmana po čitavom krovu, formirane su zone gredica sa različitim sadnicama, koje mogu služiti i u edukativne svrhe.
Ideja je napraviti održivu kuću, koja će i materijalima i izgradnjom doprinositi okolini u svakom pogledu. U projektiranju se poseban značaj daje prirodnom osvjetljenju, sa formiranim atrijima i prirodnoj ventilaciji prostora, koje dodatno doprinosi smanjenju energetskih potreba za umjetnom rasvjetom, grijanjem i hlađenjem prostora. Krov i njegova vegetativna prepuštena streha odlični su regulatori topline, a debeli pokrivač koji štiti, čuva kuću od hladnoće zimi i vrućine ljeti.
Krajobrazno rješenje je integralni dio osnovnog koncepta arhitekture i čitave parcele. Najveći dio površine krova prekrivaju sukulenti tipični za krovne vrtove, ostale površine su organizirane u pravilne forme inspirirane uzgojnim prostorima za biljke unutar kojih se stvaraju komunikacijski pravci i manje boravišne zone za korisnike apartmana ali i povremeno korisnike restorana i kampusa.
U kuhinji studentskog restorana agronomskog i šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, dnevno će se pripremati i posluživati jela do maksimalnog kapaciteta od cca 1.500 obroka. Svi radni i uslužni prostori organizirani su na jednom nivou - u prizemlju, da se omogući idealna funkcionalnost i pristup svim jedinicama. Jedna od specifičnosti ove kuhinje je i da ima kontakt sa vanjskim prostorom.

Planiranje novog Kampusa Borongaj ujedno je i stvaranje plana razvoja novog dijela grada, pri čemu se postavljaju dva bitna pitanja: kako stvoriti novi kvalitetan dio grada i koji će biti glavni katalizator razvoja. 3LHD je predložio stvaranje koncepta klastera u zelenoj šumi, jasno definirajući "prazan" prirodni prostor, granice, infrastrukturu i hijerarhiju. Svaki klaster ima izrađenu matricu i svoju specifičnost - javni prostor, javnu zgradu i formirana ulična pročelja te se tako postepeno razvija plan Zelenog Kampusa Borongaj.

Bale (talijanski: Valle) su malo istarsko mjesto s 1000 stanovnika, većinom poljodjelaca. Projekt nove sportske dvorane se suočio s bogatim povijesnim, kulturnim i društvenim mediteranskim kontekstom. Zbog toga je interpolacija imala poseban odnos prema zatečenom. Rješenje je nađeno u interpretaciji tradicionalnih načina gradnje uz pomoć novih tehnologija.
Mala kamena tradicionalna kućica, kažun, primjer arhetipske prefabrikacije, iskorišten je kao osnovni strukturalni predložak. Tradicionalni lokalni motiv suhozida je iskorišten kao uzorak i motiv čitavog oplošja.
Nova dvorana izgrađena je uz staru školu. Grad je želio napraviti školsku dvoranu, ali i, zbog veličine samog mjesta, gdje je ovo najveći objekt nakon crkve, javnu dvoranu za društvene sadržaje. Svojom dimenzijom i funkcijom ona postaje najveći javni objekt u mjestu, postaje nova i školska i sportska i gradska dvorana. Volumen je predodređen zadanom funkcijom košarkaškog igrališta, a modificiran je dodatnim programom na galeriji; fitness, sauna, teretana, dok su svlačionice spojene sa školom u niskom volumenu.
Koncept dvorane je potpuno prilagođen traženoj brzini projektiranja i izvedbe od 11 mjeseci, što je bilo moguće izvesti samo sa AB prefabriciranim elementima. Dvorana je kompletno prefabricirana, tako da su svi nosivi i fasadni elementi izvedeni sa AB prefabriciranim elementima. Njeno mimikriziranje i prilagođavanje okolišu je namjerno, postavljanjem što manjeg mjerila, korištenjem krajolika, ali i fasadne obloge iz lokalnog kamena koja je približava izgledu starih kuća.

Pravilan urbanistički raster uvijek je bio dominantni motiv u planiranju Zadra, element regulacije čitavog prostora i prepoznatljivi simbol grada. Autoritet već postojećeg rastera u kontekstu ovog projekta nameće se kao bitan element razvoja čitavog područja budućeg kampusa.
Prvi značajan novi objekt koji se planira izgraditi na području novog zadarskog kampusa je Sveučilišna knjižnica. Ona mora funkcionirati u okruženju u kakvom bi danas bila smještena, a ne samo u idealnim shemama zamišljenim u budućnosti. Jedna od glavnih zadaća suvremene knjižnice je socijalna obveza da udomi ne samo knjige već i informacijske medije i omogući im prostor za eksplozivnu multiplikaciju.
Urbanističkim postavljanjem volumena same zgrade na jugoistočni rub parcele i zadavanjem urbanističkih parametara potpuno se određuje njezin karakter. Ovojnica u kojoj se mora ostvariti zadani program knjižnice je ujedno i okvir zadanog kontejnera.
Glavna komunikacijska os postavljena je u smjeru istok - zapad tj. od parka prema ulici što jasno definira glavni ulaz (iz parka) i otvara prostor prizemlja u tom smjeru. Iza tako stvorenog velikog prolaza koji je glavno mjesto susreta i komunikacije prostor se potpuno otvara i širi vertikalno prema gore. Otvorenost galerija pojedinog kata i njihova vizualna dostupnost, te reprezentativne javne stube, koje smo prozvali Zoranićeve stube, penju se i simbolički na "planinu znanja", kao što se u alegorijskom epu Planine penje Petar Zoranić.
Zbog mediteranskog podneblja, ali i zbog fizičke zaštite samog sadržaja knjižnice, jednostavni volumen introvertirane kuće tražio je i jednostavnu ekspresiju vanjskog volumena i pročelja knjižnice. Vertikalno slaganje slojeva pročelja, sa razmakom, čini ju i izvana više zatvorenom, ali ti slojevi poništavaju, dematerijaliziraju njene stvarne dimenzije.
Inspiracija za pročelje je pronađena, osim u hrpi složenih knjiga, i u lokalnom materijalu. Jedan od karakterističnih kamena lokalnog podneblja je benkovački kamen. Vrlo specifičan, jednostavan, narodski, u upotrebi već stoljećima. Njegova najmasovnija upotreba je u pločastom obliku i njegovo slaganje je vrlo nasumično i uvijek ga možemo naći naslaganog na hrpu.

Novi Put Svile je budući kulturni i tematski park u gradu Xi'Anu, jednoj od historijskih kineskih prijestolnica, koja želi postati kulturno središte Kine. Projekt je natječajni rad za međunarodni pozivni arhitektonski natječaj. Reflektirajući povijesni utjecaj Puta Svile na kulturnu razmjenu između Azije i Europe, projekt Novog Puta Svile istražuje suvremeni utjecaj globalnih komunikacija i putovanja na prožimanje kultura. Na lokaciji novog parka sa jezerom predviđen je međunarodni natječaj na 9 lokacija za 9 kuća - kulturno povijesnih zona koje bi reprezentirale 9 regija na koje je utjecao Put Svile od Europe (Zapadna, Istočna, Mediteran, Skandinavija) preko Male Azije (turska i hebrejska zona) do Perzije i konačno Kine. Više od dijela tematskog parka, zadatak je bio na danoj lokaciji projektirati sadržaj koji bi istovremeno definirao regiju koju predstavlja (3LHD je radio destinaciju Istočna Europa), njen kulturnopovijesni kontekst, odnos sa okolnim dijelovima parka/regijama i odnos sa gradskom matricom Xi´ana s kojom graniči. Područje Istočne Europe je uvijek bilo geopolitičko sjecište naroda, kultura, znanja i tehnologija, prostor u stalnoj mijeni. I kao što je geografski i politički karakter Istočne Europe svojevrsna polupropusna membrana (engl.= semipermeable membrane), na isti način je tretiran i koncept kuće. Multifunkcionalan objekt je projektiran da bude usklađen sa zadanim kontekstom. Topografija, krajolik, klima, prostor i atmosfera objedinjeni su u jedinstven (samo)održiv organizam pod zelenim krovom. Zgrada je definirana kombinacijom prirodnog i artificijelnog "krajolika". Naglašenom horizontalnom formom i kontinuitetom prostora sugerira otvorenost i pristupačnost. Unutar 23 000 m2 kuće su Teatar s 500 mjesta, izložbeni prostori unutar kuće i na otvorenom, Knjižnica, Arhiva i manji apartmanski dio.

Kontekst Dubrovnika uvijek je opterećen kultnom slikom starog grada. Prikaz sa razglednice poznat posvuda je brand i činjenica koja će ljude / turiste i njihov novac uvijek dovoditi u grad. Nezavisna i slobodna Dubrovačka Republika bila je poznata kroz povijest, ne samo zbog svojeg izgrađenog okoliša već i zbog svoje kulturne i intelektualne elite. Mnoge su povijesne ličnosti bile građani Dubrovnika - graditelji (M. Michelozzi, J. Dalamtinac), znanstvenici (R. Bošković, I. Supek) književnici (M. Držić, I. Gundulić); i njihov je doprinos bio važan kako za sam grad tako i za Europu i svijet. Takva vrsta kulturne / intelektualne slojevitosti danas nedostaje. Današnji (masovni) turizam je činjenica i jedna od najvažnijih gospodarskih grana koja doprinosi lokalnom i hrvatskom proračunu. Ta činjenica i "problem" produženja ljeta bogatog prihodima je predmet našeg projekta. Projekt predlaže obnovu objekta stare napuštene bolnice umetanjem novih obrazovnih i javnih programa u prekrasan Park prirode stvarajući na taj način nove kulturne sadržaje i socijalnu strukturu za stari grad Dubrovnik. Prekrasna borova šuma 200 metara od starog grada na prirodnoj morskoj litici 50 metara iznad mora i 30m visoka stabla i zelene krošnje su poput zelenih oblaka koji prekrivaju cijeli predio. Na parceli se danas nalaze napušteni bolnički objekti - paviljoni u parku, nešto stambenih građevina, stara crkva s grobljem, kupalište na stijenama i javni park. Transformacijom parcele i otvaranjem čitavog područja stvaramo novi javni prostor u Dubrovniku, uvođenjem "novog turizma" (intelektualni/kulturni) stvaramo prostor za planirane sadržaje Sveučilišta: fakultete društvenih i humanističkih znanosti, glazbe i umjetnosti.