Najvažniji element i inspiracija za ovaj projekt je sama lokacija sa izuzetno kvalitetnim postojećim visokim zelenilom, koje je gusto raspoređeno po čitavoj parceli i koje se sa zapada postepeno razrjeđuje prema istočnom rubu parcele. Ideja novog Paviljona / Restorana je da konstruira prostor maksimalno uvažavajući kvalitetno visoko drveće na parceli, čijim se mapiranjem potpuno definira preostali mogući teritorij za izgradnju. Podizanjem "izrezanog" zelenog teritorija u zrak, dobiva se prostor "ispod". Duž cijelog ruba krova formirana je tzv. vegetativna streha, osnovni oblikovni i funkcionalni element i sezonski regulator svjetla.
Da bi se povećala transparentnost prostora oko stabala se stvaraju otvoreni prostori atrija, koji puštaju svjetlost u sve dijelove objekta i omogućuju vizualnu i fizičku povezanost s prirodnim okolišem. Veliki ulazni atrij je i glavni ulazni trg, mjesto okupljanja, otvorena terasa i glavni ulaz u sve prostore objekta. Smještaj glavnih restorana (menze i a'la carte) je uz dva glavna atrija objekta. Prostor menze je okrenut na Park Šumu na zapadu i sa kliznim stijenama je omogućeno njegovo proširenje na vanjski prostor. Prostor studentskog zbora i dvorane dio su istočnog volumena, koji omogućava i jednostavnu faznost izgradnje. Mali privremeni objekti i staklenici oduvijek prisutni po cijelom Kampusu kao dio kulture fakulteta, poslužili su kao inspiracija za smještajni dio sa deset apartmana koji je uklopljen u koncept same parcele. Apartmani su zamišljeni kao slobodno postavljeni lagani volumeni ostakljeni s jedne strane a privatnost je postignuta podizanjem tih elemenata na krov. Oko apartmana po čitavom krovu, formirane su zone gredica sa različitim sadnicama, koje mogu služiti i u edukativne svrhe.
Ideja je napraviti održivu kuću, koja će i materijalima i izgradnjom doprinositi okolini u svakom pogledu. U projektiranju se poseban značaj daje prirodnom osvjetljenju, sa formiranim atrijima i prirodnoj ventilaciji prostora, koje dodatno doprinosi smanjenju energetskih potreba za umjetnom rasvjetom, grijanjem i hlađenjem prostora. Krov i njegova vegetativna prepuštena streha odlični su regulatori topline, a debeli pokrivač koji štiti, čuva kuću od hladnoće zimi i vrućine ljeti.
Krajobrazno rješenje je integralni dio osnovnog koncepta arhitekture i čitave parcele. Najveći dio površine krova prekrivaju sukulenti tipični za krovne vrtove, ostale površine su organizirane u pravilne forme inspirirane uzgojnim prostorima za biljke unutar kojih se stvaraju komunikacijski pravci i manje boravišne zone za korisnike apartmana ali i povremeno korisnike restorana i kampusa.
U kuhinji studentskog restorana agronomskog i šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, dnevno će se pripremati i posluživati jela do maksimalnog kapaciteta od cca 1.500 obroka. Svi radni i uslužni prostori organizirani su na jednom nivou - u prizemlju, da se omogući idealna funkcionalnost i pristup svim jedinicama. Jedna od specifičnosti ove kuhinje je i da ima kontakt sa vanjskim prostorom.

Osnovne karakteristike projekta su integracija velikog programskog zadatka u urbanu strukturu Zameta sa ciljem da se ona što manje narušava, i vrednovanje urbane datosti okoliša. Zajednički konceptualni i oblikovni element rukometne dvorane i centra Zamet su "teritorijalne trake" koje se protežu u smjeru sjever-jug, a funkcioniraju istovremeno kao arhitektonski element oblikovanja objekata i spone između parka-škole i ulice. Rukometna dvorana je trećinom svog volumena usječena u teren, a zgrada s javnim i uslužnim sadržajima potpuno se uklopila u teren odnosno ona ga svojim "trakama" stvara. Prostor na krovu nije obilježje samo zgrade poslovnog dijela centra već se i krov dvorane za vrijeme slobodnog korištenja koristi kao svojevrsni produžetak parka smještenog sjeverno od dvorane. Arhitektura javnih sadržaja - trgovačkog centra, Gradske čitaonice i mjesnog odbora - izlazi iz topografije terena i povezuje trg ispred dvorane i trg ispred škole i nastoji se ukomponirati u cjelokupni postojeći kontekst zapadnog Zameta. Dvorana je projektirana za internacionalna sportska nadmetanja i po najsuvremenijim svjetskim, sportskim standardima. Prostor dvorane je zamišljen potpuno fleksibilnim. Gledalište je potpuno koncipirano kao sustav sa teleskopskim tribinama, koje se po potrebi otvaraju i prilagođavaju vrsti natjecanja, broju gledatelja, a kod velikih natjecanja moguće je otvaranjem svih tribina ostvariti 2380 sjedećih mjesta.

Otvaranje velikih multiplex kina dovelo je do odumiranja više starih kino-dvorana u središtu grada. Vlasnik objekata, Grad Zagreb, odlučio je u te prostore useliti nove kulturne sadržaje. Po tom scenariju kino Lika dobilo je ulogu novog Plesnog centra. Pedeset godina suvremene plesne kulture u Zagrebu dalo je oko četrdeset plesnih grupa, koje ovim projektom dobivaju svoje mjesto u samom središtu grada. Kino se nalazilo u zapuštenom stambenom bloku samo 100 metara od glavnog zagrebačkog trga. Čitav zadani program smješten je u staru ljušturu bivšeg kina. U novom plesnom centru nalazi se 3 više-namjenska studija; jedan veliki studio sa 150 sklopivih sjedala, te dva manja studija za vježbanje. Svojevrsni četvrti i jedini novi arhitektonski element ovog centra je novo ulazno predvorje, polivalentan prostor u službi komunikacije i okupljanja. Interpoliran je na osnovni volumen, a njegova zakrivljena forma sugerira pokret i novi je znak i povezujući element između trga i krovne terase. Krovna terasa je peti element i važan dio projekta očuvanja i obnove specifičnog elementa - posljednje zagrebačke otvorene pozornice na krovu.

Koncept prezentacije Hrvatske na svjetskoj izložbi EXPO 2005 u Aichiju, Japan se zasniva na ideji, planu i metafori solana. Opća tema "Kap vode" je kulturno proširena u "Kap vode - zrno soli" zbog prepoznatljive osobitosti hrvatskog krajolika i povijesti - solana.
Sol je integralni dio svake kapi morske vode, ali i njene suprotnosti - dobiva se napornim radom. Tako element čovjeka i njegova rada postaje nositeljem pojavne i egzistencijalne metamorfoze kapi vode u zrno soli. Tema ujedinjuje filozofsku i duhovnu maštovitost i stvarnost.
Paviljon je osmišljen više kao događaj nego klasična arhitektura, te se zasniva na vizualnom i taktilnom doživljaju. Prostor stvoren u Japanu je kombinacija živog i medijima prenesenog doživljaja. Kroz pet prostornih cjelina i pet tema ostvaruje se ukupan događaj/doživljaj. Nizaju se prostori dobrodošlice, u moru, iz mora, pod suncem, nad Hrvatskom te na kraju prostor zahvalnosti i rastanka.

Svjetska izložba EXPO 2008 u Zaragozi u Španjolskoj zamišljena je kao cjelina u koju su uklopljene države izlagači. Kako je glavna tema Expo-a "Voda i održivi razvoj" velika je važnost pridodana našem planetu i njegovoj budućnosti. Tako je zamišljeno, da cijelo područje expo-a nakon završetka izložbe bude prefunkcionirano u poslovni park. Osnovne konstrukcije su zadane i zemlje izlagači se svojim idejama uklapaju u postojeću cjelinu.
Odgovor Hrvatske na glavnu temu sažet je pod motom "Kap vode - zrno soli". Osnovni dio vode, molekula H20, nosioc je cijelog života na Zemlji, a sol je integralni dio morske vode. Putovanje Hrvatskim paviljonom počinje ulaskom u more, nastavlja se na površini, a završava letom iznad hrvatske. U izlaznoj prostoriji posjetioce dočekuje novo jedinstveno iskustvo - ulaze u oazu vode i prirode. Izložba je zamišljena kao doživljaj u kojem sudjeluju svi posjetiteljevi osjeti. Specijalni vizualno-akustični efekti dočaravaju putovanje kroz more, Hrvatsku i prirodu.

Pravilan urbanistički raster uvijek je bio dominantni motiv u planiranju Zadra, element regulacije čitavog prostora i prepoznatljivi simbol grada. Autoritet već postojećeg rastera u kontekstu ovog projekta nameće se kao bitan element razvoja čitavog područja budućeg kampusa.
Prvi značajan novi objekt koji se planira izgraditi na području novog zadarskog kampusa je Sveučilišna knjižnica. Ona mora funkcionirati u okruženju u kakvom bi danas bila smještena, a ne samo u idealnim shemama zamišljenim u budućnosti. Jedna od glavnih zadaća suvremene knjižnice je socijalna obveza da udomi ne samo knjige već i informacijske medije i omogući im prostor za eksplozivnu multiplikaciju.
Urbanističkim postavljanjem volumena same zgrade na jugoistočni rub parcele i zadavanjem urbanističkih parametara potpuno se određuje njezin karakter. Ovojnica u kojoj se mora ostvariti zadani program knjižnice je ujedno i okvir zadanog kontejnera.
Glavna komunikacijska os postavljena je u smjeru istok - zapad tj. od parka prema ulici što jasno definira glavni ulaz (iz parka) i otvara prostor prizemlja u tom smjeru. Iza tako stvorenog velikog prolaza koji je glavno mjesto susreta i komunikacije prostor se potpuno otvara i širi vertikalno prema gore. Otvorenost galerija pojedinog kata i njihova vizualna dostupnost, te reprezentativne javne stube, koje smo prozvali Zoranićeve stube, penju se i simbolički na "planinu znanja", kao što se u alegorijskom epu Planine penje Petar Zoranić.
Zbog mediteranskog podneblja, ali i zbog fizičke zaštite samog sadržaja knjižnice, jednostavni volumen introvertirane kuće tražio je i jednostavnu ekspresiju vanjskog volumena i pročelja knjižnice. Vertikalno slaganje slojeva pročelja, sa razmakom, čini ju i izvana više zatvorenom, ali ti slojevi poništavaju, dematerijaliziraju njene stvarne dimenzije.
Inspiracija za pročelje je pronađena, osim u hrpi složenih knjiga, i u lokalnom materijalu. Jedan od karakterističnih kamena lokalnog podneblja je benkovački kamen. Vrlo specifičan, jednostavan, narodski, u upotrebi već stoljećima. Njegova najmasovnija upotreba je u pločastom obliku i njegovo slaganje je vrlo nasumično i uvijek ga možemo naći naslaganog na hrpu.

Novi Put Svile je budući kulturni i tematski park u gradu Xi'Anu, jednoj od historijskih kineskih prijestolnica, koja želi postati kulturno središte Kine. Projekt je natječajni rad za međunarodni pozivni arhitektonski natječaj. Reflektirajući povijesni utjecaj Puta Svile na kulturnu razmjenu između Azije i Europe, projekt Novog Puta Svile istražuje suvremeni utjecaj globalnih komunikacija i putovanja na prožimanje kultura. Na lokaciji novog parka sa jezerom predviđen je međunarodni natječaj na 9 lokacija za 9 kuća - kulturno povijesnih zona koje bi reprezentirale 9 regija na koje je utjecao Put Svile od Europe (Zapadna, Istočna, Mediteran, Skandinavija) preko Male Azije (turska i hebrejska zona) do Perzije i konačno Kine. Više od dijela tematskog parka, zadatak je bio na danoj lokaciji projektirati sadržaj koji bi istovremeno definirao regiju koju predstavlja (3LHD je radio destinaciju Istočna Europa), njen kulturnopovijesni kontekst, odnos sa okolnim dijelovima parka/regijama i odnos sa gradskom matricom Xi´ana s kojom graniči. Područje Istočne Europe je uvijek bilo geopolitičko sjecište naroda, kultura, znanja i tehnologija, prostor u stalnoj mijeni. I kao što je geografski i politički karakter Istočne Europe svojevrsna polupropusna membrana (engl.= semipermeable membrane), na isti način je tretiran i koncept kuće. Multifunkcionalan objekt je projektiran da bude usklađen sa zadanim kontekstom. Topografija, krajolik, klima, prostor i atmosfera objedinjeni su u jedinstven (samo)održiv organizam pod zelenim krovom. Zgrada je definirana kombinacijom prirodnog i artificijelnog "krajolika". Naglašenom horizontalnom formom i kontinuitetom prostora sugerira otvorenost i pristupačnost. Unutar 23 000 m2 kuće su Teatar s 500 mjesta, izložbeni prostori unutar kuće i na otvorenom, Knjižnica, Arhiva i manji apartmanski dio.

Kontekst Dubrovnika uvijek je opterećen kultnom slikom starog grada. Prikaz sa razglednice poznat posvuda je brand i činjenica koja će ljude / turiste i njihov novac uvijek dovoditi u grad. Nezavisna i slobodna Dubrovačka Republika bila je poznata kroz povijest, ne samo zbog svojeg izgrađenog okoliša već i zbog svoje kulturne i intelektualne elite. Mnoge su povijesne ličnosti bile građani Dubrovnika - graditelji (M. Michelozzi, J. Dalamtinac), znanstvenici (R. Bošković, I. Supek) književnici (M. Držić, I. Gundulić); i njihov je doprinos bio važan kako za sam grad tako i za Europu i svijet. Takva vrsta kulturne / intelektualne slojevitosti danas nedostaje. Današnji (masovni) turizam je činjenica i jedna od najvažnijih gospodarskih grana koja doprinosi lokalnom i hrvatskom proračunu. Ta činjenica i "problem" produženja ljeta bogatog prihodima je predmet našeg projekta. Projekt predlaže obnovu objekta stare napuštene bolnice umetanjem novih obrazovnih i javnih programa u prekrasan Park prirode stvarajući na taj način nove kulturne sadržaje i socijalnu strukturu za stari grad Dubrovnik. Prekrasna borova šuma 200 metara od starog grada na prirodnoj morskoj litici 50 metara iznad mora i 30m visoka stabla i zelene krošnje su poput zelenih oblaka koji prekrivaju cijeli predio. Na parceli se danas nalaze napušteni bolnički objekti - paviljoni u parku, nešto stambenih građevina, stara crkva s grobljem, kupalište na stijenama i javni park. Transformacijom parcele i otvaranjem čitavog područja stvaramo novi javni prostor u Dubrovniku, uvođenjem "novog turizma" (intelektualni/kulturni) stvaramo prostor za planirane sadržaje Sveučilišta: fakultete društvenih i humanističkih znanosti, glazbe i umjetnosti.

Pojavom novih i modernih multipleks kino dvorana stara zagrebačka kina u urbanim blokovima centra grada postupno su počela odumirati, a prostori propadati. Uočivši to, grad Zagreb je počeo sa prenamjenom tih prostora za potrebe kulture.
Bivše kino Apolo tipična je dvorišna zgrada u donjogradskom zagrebačkom bloku, sa javnim predprostorom velikih mogućnosti, ali koji je, kao i u većine donjogradskih blokova, neuređen. Unatoč starosti (sagrađen 1890. godine), objekt starog kina je imao dobre predispozicije za preuređenje u novi teatar.Novo kazalište je formirano unutar postojećih gabarita bivšeg kina, a zgrada je zadržala svoj orginalni tlocrtni oblik, veličinu i fasadu. Projekt potpuno pročišćava staru strukturu i unutrašnjost, potencira njene kvalitete i u postojeću ljusku impostira novi kazališni sadržaj sa 220 gledališnih mjesta. Projekt se ne ograničava na konstruktivno-arhitektonsku domenu, već kreira kompletan vizualni identitet, preko teatarskih inscenacija pojedinih neteatarskih prostora od ulaznog reklamnog panoa, preko ulaznog lobbya, prostora cafea, do same teatarske dvorane.