Obiteljska kuća za bračni par sa djecom smještena je u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni. Na uskoj i strmoj parceli stajala je obiteljska kuća sagrađena pedesetih godina XX. stoljeća, koja nije koristila potencijale parcele i nije funkcionalno udovoljavala potrebama suvremenog življenja. Velik i lijep vrt nije bio adekvatno valoriziran.
S dvije strane parcela je definirana ulicom, odnosno visokim susjednim objektom.
Iz tih činjenica je izašao osnovni projektni koncept. Tlocrtom "L" oblika i zatvorenim pročeljima kuća se "zaštitila" od ulice i susjednog objekta. Istovremeno je prepoznat i redefiniran vrijedan prostor vrta, a svi su glavni sadržaji orijentirani prema njemu. Dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja čine cjelinu, i, zajedno sa bazenom, su ukopani u tlo i tako pozicionirani na razinu vrta od kojeg su odijeljeni samo staklenom stijenom. Iznad, na razini ulice, je ulazna etaža i ulaz u kuću, garaža sa spremištem, garderoba i radna soba. Roditeljski dio i dio za djecu su nešto povišeni i smješteni su iznad ulazne etaže odnosno dnevnih prostora.
Materijali pročelja u korelaciji su sa prostornom dispozicijom sadržaja. Staklene stijene dnevnih prostora moguće je gotovo posve otvoriti i ostvariti dobru komunikaciju sa terenom, dok je spavaći trakt obložen naizmjenično postavljenim drvenim daskama.

Obiteljska kuća K smještena je u rezidencijalnoj podsljemenskoj zoni, na velikoj parceli i blagoj istočnoj padini uz rub šumskog područja.
Koncept kuće tematizira oblik školjke ili puževe kuće koji se zasniva na spiralnom uvijanju oko svoje osi, pa se tako svi funkcionalni sklopovi kuće spiralno nižu i grade oko centralnog atrija. Atrij je nastao da bi kompenzirao nedostatno osunčanje dnevnih sadržaja te omogućio dvostrano osvjetljenje pojedinih prostorija.
Kuća se maksimalno otvara i dvoetažno raste prema velikoj zelenoj livadi i šumi, dok se prema ulici zatvara jednostavnim jednoetažnim pročeljem sa skrivenim garažnim vratima.
Raznoliki sadržaji koji su našli svoje mjesto u kući kako bi udovoljili potrebama i željama svojih ukućana (korisnika) razvili su se na 600 m2 tlocrtne površine  i na nekoliko poluetaža kako bi se što bolje iskoristila visinska razlika u terenu i vizualno smanjio volumen kuće.  
Sva pročelja i terase kuće obložena su netretiranim tikovim drvenim daskama. Oblaganje drvetom se nastavlja i u interijeru kao posljedica spiralnog kretanja, te kako bi se postigla što intimnija i ugodnija atmosfera.
Završni akcent kuće je zasigurno krovna terasa na koju se dolazi spiralnim vanjskim stubištem obješenim u atriju između prve etaže i krova naglašavajući tako da obiteljska kuća, osim što je dom jednoj obitelji, može postati i prostor za realizaciju različitih društvenih interakcija, prostor ugode, luksuza i hedonizma.

Koncept prezentacije Hrvatske na svjetskoj izložbi EXPO 2005 u Aichiju, Japan se zasniva na ideji, planu i metafori solana. Opća tema "Kap vode" je kulturno proširena u "Kap vode - zrno soli" zbog prepoznatljive osobitosti hrvatskog krajolika i povijesti - solana.
Sol je integralni dio svake kapi morske vode, ali i njene suprotnosti - dobiva se napornim radom. Tako element čovjeka i njegova rada postaje nositeljem pojavne i egzistencijalne metamorfoze kapi vode u zrno soli. Tema ujedinjuje filozofsku i duhovnu maštovitost i stvarnost.
Paviljon je osmišljen više kao događaj nego klasična arhitektura, te se zasniva na vizualnom i taktilnom doživljaju. Prostor stvoren u Japanu je kombinacija živog i medijima prenesenog doživljaja. Kroz pet prostornih cjelina i pet tema ostvaruje se ukupan događaj/doživljaj. Nizaju se prostori dobrodošlice, u moru, iz mora, pod suncem, nad Hrvatskom te na kraju prostor zahvalnosti i rastanka.

Svjetska izložba EXPO 2008 u Zaragozi u Španjolskoj zamišljena je kao cjelina u koju su uklopljene države izlagači. Kako je glavna tema Expo-a "Voda i održivi razvoj" velika je važnost pridodana našem planetu i njegovoj budućnosti. Tako je zamišljeno, da cijelo područje expo-a nakon završetka izložbe bude prefunkcionirano u poslovni park. Osnovne konstrukcije su zadane i zemlje izlagači se svojim idejama uklapaju u postojeću cjelinu.
Odgovor Hrvatske na glavnu temu sažet je pod motom "Kap vode - zrno soli". Osnovni dio vode, molekula H20, nosioc je cijelog života na Zemlji, a sol je integralni dio morske vode. Putovanje Hrvatskim paviljonom počinje ulaskom u more, nastavlja se na površini, a završava letom iznad hrvatske. U izlaznoj prostoriji posjetioce dočekuje novo jedinstveno iskustvo - ulaze u oazu vode i prirode. Izložba je zamišljena kao doživljaj u kojem sudjeluju svi posjetiteljevi osjeti. Specijalni vizualno-akustični efekti dočaravaju putovanje kroz more, Hrvatsku i prirodu.

Sportsko-poslovni kompleks Spaladium Centar smješten je na sjevernom dijelu splitskog poluotoka, u neposrednoj blizini Poljuda, sportskog kompleksa s nogometnim stadionom i bazenom.
Sportsko - poslovni kompleks čine rukometna dvorana kapaciteta 12 000 gledatelja, trgovački centar od 30 000 m2, poslovni toranj 100 metara visine unutar kojeg je kongresna dvorana, wellness, skybar i ekskluzivni restoran na zadnjem katu s pogledom na čitav grad, okolicu i otoke u splitskom arhipelagu. Projektiran je i parking za 1 500 pgm. Trgovački centar osigurava posjećenost kompleksu i kada rukometna dvorana nije otvorena. Dvorana je polivalentna; osim za rukomet, koristit će se za košarku, tenis, odbojku, boks, moto-cross te za sajmove, kongrese, izložbe, koncerte i slično. Split će tako dobiti prostor za sport, zabavu, kulturu i odmor koji će aktivirati i reafirmirati sjeverni dio splitskog poluotoka.
Kompleks ostvaruje ravnotežu između niskog glavnog volumena i vertikale tornja. Kontrast horizontale i vertikale je kompozicijski i urbanistički postavljen tako da lokaciji daje veći značaj. On je poput nosača brodova; platforme koja udomljava više atraktivnih sadržaja, s vertikalom koja je svojevrsni svjetionik; orjentir i znak lokacije. On je i ulaz u novi dio grada, njegovu budućnost i otvaranje grada sjevernoj luci.
Objekt je oblikovno integriran u kompaktnu cjelinu, obuhvaćen jednom opnom, dok objedinjuje funkcionalno različite sadržaje te omogućava njihovo istovremeno korištenje tijekom cijele godine.

link
Spaladium Centar

Kuća N smjestila se u drugom, mirnijem redu ulice Pantovčak na zapadnim obroncima sa pogledom na šumu i panoramu grada.
Pristup na parcelu s južne strane, relativno uska i dugačka parcela, te strma padina, bili su ključni elementi  koji su uvjetovali smještaj kuće i organizaciju sadržaja  u njoj.
Prevelika blizina susjednih objekata istočno i sjeverno utjecala je na njeno relativno kompaktno oblikovanje sa redukcijom otvora na tim pročeljima. Smjerovi kretanja u interijeru dodatno su naglašeni u vanjskom volumenu kuće i predstavljaju njegov glavni oblikovni element. Cijela je kuća, njena pročelja i krov, obložena istim materijalom; tamnosmeđim HPL pločama, kako bi njen volumen u kontrastu sa velikim otvorima, bio što kompaktniji.
Prizemna ujedno i ulazna etaža  na kojoj su smješteni dnevni sadržaji proširuje se na vanjski teren preko drvenih terasa, natkrivenih, otkrivenih i na kraju posve prirodnih šljunčanih površina upisanih u travi. Za razliku od dnevnog boravka i blagovanja kontakt kuhinje i vanjskog prostora nije tako izravan. No ipak, smještaj kuhinje na neatraktivnoj poziciji u odnosu na susjede i okolni teren iskorišten je kao prednost, otvaranjem širokog uglovnog prozora u ravnini sa terenom.  Na taj se način radna ploha, postavljena duž prozora, vizualno produžila po travnjaku u vrt.
Nezgodna pozicija pristupnog puta koji se provlači duž čitave parcele onemogućava otvaranje i izlaz dnevnog boravka na najpoželjnijoj južnoj strani, već se ovdje ostakljenje skromno penje u trokutastoj formi prema jugozapadnom uglu i spaja sa velikim staklenim stijenama na zapadnoj strani kuće koje se potpuno rastvaraju i tako spajaju dnevni boravak sa vrtom.
Glavni akcent interijera je dvoetažni prostrani hall ujedno i glavna poveznica prizemlja i kata, u kojem dominira viseća Poulsenova "artičoka" okupana difuznim zenitalnim osvjetljenjem koje dopire iz visokog uglovnog prozora i daje cijelom prostoru poseban ugođaj.
Kat je posvećen intimnim sadržajima; radna galerija, dječji i roditeljski trakt, iz kojeg se kroz dojmljiv ugaoni prozor pruža najljepši pogled.
Podovi u uljanom tiku i bijeli zidovi  stvaraju decentnu bazu za bilo koju kolorističku intervenciju u budućem korištenju kuće. 
Posebna pažnja je posvećena osvjetljenju prostorija, pa su tako sanitarni i garderobni prostori osvjetljeni krovnim svjetlicima, kako bi tim prostorijama omogućili što kvalitetnije i prirodnije osvjetljenje. Dvorana za vježbanje smještena u podrumu,  jedini izvor svjetla dobila je kroz kružne, staklene, stropne svjetlike smještene  uz južnu staklenu stijenu u podu dnevnog boravka.
Jednostavnost i kompaktnost volumena, ograničen odabir materijala te posljedično i boja u konačnici čini da kuća neodoljivo podsjeća na grumen fine crne čokolade ostavljen na vrhu zelene livade.

Pojavom novih i modernih multipleks kino dvorana stara zagrebačka kina u urbanim blokovima centra grada postupno su počela odumirati, a prostori propadati. Uočivši to, grad Zagreb je počeo sa prenamjenom tih prostora za potrebe kulture.
Bivše kino Apolo tipična je dvorišna zgrada u donjogradskom zagrebačkom bloku, sa javnim predprostorom velikih mogućnosti, ali koji je, kao i u većine donjogradskih blokova, neuređen. Unatoč starosti (sagrađen 1890. godine), objekt starog kina je imao dobre predispozicije za preuređenje u novi teatar.Novo kazalište je formirano unutar postojećih gabarita bivšeg kina, a zgrada je zadržala svoj orginalni tlocrtni oblik, veličinu i fasadu. Projekt potpuno pročišćava staru strukturu i unutrašnjost, potencira njene kvalitete i u postojeću ljusku impostira novi kazališni sadržaj sa 220 gledališnih mjesta. Projekt se ne ograničava na konstruktivno-arhitektonsku domenu, već kreira kompletan vizualni identitet, preko teatarskih inscenacija pojedinih neteatarskih prostora od ulaznog reklamnog panoa, preko ulaznog lobbya, prostora cafea, do same teatarske dvorane.

Kuća V je projektirana kako bi udovoljila potrebama obitelji. Ostvarenom komunikacijom između zajedničkih i pojedinačnih prostorija, sadržaji i funkcije prostora su povezani u jedinstvenu cjelinu koja tvori prikladan obiteljski prostor.
Kuća se nalazi u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni, na relativno blagoj padini koja se pruža u smjeru jugoistoka. Formirani građevinski pravac i kakvoća pejzažnih datosti, izravno su utjecali na koncept smještaja kuće. 
Objekt je zatvoren prema sjevernom rubu čestice, uz prometnicu, a otvara se na veliki privatni vrt zakriljujući intimu obiteljskog života. Prizemna etaža je namijenjena zajedničkom stanovanju ukućana, a blago stubište povezuje prozračni dnevni boravak s individualnim prostorima članova obitelji na katu. Izlasci na teren ostvareni su iz bazena na južnoj strani, prostora trima na jugoistoku, duž ostakljene fronte dnevnog boravka i na gospodarskom dijelu na sjeveroistočnoj strani. Otvoreno prizemlje je upućeno na vanjski prostor, dok se djelomična zatvorenost kata s otvorenom terasom tek simbolički poigrava odnosom intimnog i transparentnog.
Longitudinalni volumen koji se široko lomi, dinamiziran je vertikalnim otvorima kroz obje etaže na zapadnom pročelju. Oblikom i pažljivim uklapanjem u krajobraz, kuća V se izdvaja iz konteksta susjednih višekatnica.